Rođen je 23. siječnja 1937. u Klenovcu Humskom, općina Hum na Sutli, gdje završava osnovnu školu. Klasičnu gimnaziju pohađa u Zagrebu od 1948. do 1956. Filozofski studij u Zagrebu i na Filozofskom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregorijana u Rimu od 1956. do 1961. Teološki fakultet završava na Gregorijani a biblijsku specijalizaciju na Biblijskom institutu u Rimu od 1965. do 1968.
Bio je profesor biblijskih znanosti i orijentalnih jezika, hebrejskog, arapskog i sirsko-aramejskog na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a povremeno je predavao i na bogoslovnim učilištima u Zadru i Đakovu. Od 1968. djelovao je u Kršćanskoj sadašnjosti, a sada je direktor te izdavačke kuće. Bio je glavni urednik Religijskog leksikona u Leksikografskog zavodu Miroslav Krleža.
Od 1974. je član Društva hrvatskih književnih prevodielja, član Društva umjetnika Hrvatske, od 1980. redoviti član Papinske međunarodne marijanske akademije a od 1990. Član židovskog kulturnog društva Šalom Freiberger. Od 1996. organizira seminare za studente teologije i hodočašća za vjernike u Izraelu.
Od 1991. do 1995. je predstojnik Vladinog Ureda za prognanike i izbjeglice a 1995. bio je ministar u Vladi zadužen za humanitarna pitanja. Autor je mnoštva znanstvenih radova, objavio je veći broj knjiga, odlikovan je visokim državnim odličjima, dobio je priznanja i od Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Objavio je knjigu „Sve moje izbjeglice“ u kojoj rasvjetljava zbivanja tijekom Domovinskog rata te govori o zbrinjavanju prognanih i izbjeglih iz Hrvatske i BiH. U prvom dijelu knjige opisuje prognaničku i izbjegličku krizu, te rasčlanjuje njezin nastanak i razvoj, kako u Hrvatskoj tako i u BiH. Donosi dokumente iz kojih je vidljivo da je hrvatska država do 1997. izdvojila više od milijardu američkih dolara za zbrinjavanje stotina tisuća prognanika i izbjeglice. U drugom dijelu, uz pomoć dokumentata tzv. krajine, govori o evakuaciji srpskog stanovništva tijekom Oluje držeći da je planirana i provedena od njihova tadašnjeg političkog vodstva.
Često istupa u javnosti iznoseći svoja mišljenja bez kompromisa. Tako je javno je kritizirao kardinala Bozanića u njegovoj podršci odluci Vatikana da se samostan Dajla, dotad u vlasnišvu porečko-pulske biskupije, preda talijanskim benediktincima iz Puglie.
„Ne razumijem Bozanića i ne mogu ga shvatiti, kler je jako protiv te odluke, nabrušen je, izgleda da je Bozanić htio biti odan Papi i i nije htio praviti probleme kao biskup Milovan (koji je bio protiv pa je morao podnijeti ostavku)“, rekao je Rebić naglašavajući da su Osimskim sporazumima između Italije i bivše SFRJ „pitanja talijanske crkvene imovine riješena“.
Uvezi s polemikom oko prisutnosti vjerskih simbola u javnim prostorima Rebić je mišljenja da, ako je netko u svoj uredski prostor stavio križ, bilo na stol, bilo na zid, to nema nikakve veze s miješanjem Crkve u službenu politiku jer je to osobni stav svakog pojedinca koji treba i mora laička ( sekularna) država poštivati.
Veliku buru u javnosti podigao je svojim komentarima oko uvođenja zdravstvenog odgoja u škole upozoravajući da je, prema anketama, više od 80 posto građana protiv predloženog seksualnog odgoja.
To što se događa u Hrvatskoj, prema teologu Rebiću, dio je „globalnog pokreta devijantnih seksualnih manjina protiv većine“, naglašavajući da takva moralna politika vodi u propast male narode.
Preminuo je 20. veljače 2014. godine u svećeničkom domu u Zagrebu.
Vrhunski intelektualac, užitak je bio slušati ga na raduju i televiziji kao i čitati njegove knjige i prijevode. Ovakvi se ljudi rađaju jednom u 200 godina. Prepametan za većinu svojih kolega.