Hrvatska kazališna, televizijska i filmska glumica Ecija Ojdanić rođena je u Drnišu, 26. lipnja 1974. godine gdje je živjela prvih šest godina. Otac Petar i mama Milenka s djecom (Ecijom, sestrom Ilijanom i bratom Jakšom), preselili su se u Split, gdje je Ecija završila školu, ali i toliko zavoljela kazalište da se već u srednjoj školi odlučila kako će gluma biti njezin životni poziv. Otkad zna za sebe bila je aktivna u dramskim grupama. Sa sestrom Ilijanom doma se igrala, stalno su oživljavale likove iz "Jelenka" i drugih omiljenih serija. Puno su i čitale, a prvi roman "Vlak u snijegu" Ecija je pročitala sa samo sedam godina.
- Kad smo se preselile u Split sestra i ja upisale smo se u Titove mornare, današnje Kazalište mladih. Prva uloga koju sam igrala bila je kapetan John Peoplefox. Prvo pa muško. Pokojni Franko Strmotić bio je redatelj i naš učitelj. Glumu sam smatrala lijepim načinom da razvijam svoju maštu – govorila je Ecija.
Djetinjstvo pamti po beskrajnoj igri na ulici. Sama je odlazila u vrtić, školu, roditelji nisu razbijali glavu njezinim obvezama. Kad su u srednjoj školi imali seminarske radove, Ecija je opet glumila. Profesorica književnosti predložila joj je da pokuša upisati Akademiju dramskih umjetnosti. Kad je 1992. godine došla u Zagreb osjećala se, priznala je, kao Ivica Kićmanović. Kako se te godine preuređivala Ilica, nije se mogla snaći i cijeli dan je tražila Akademiju.
Kako je bila odlična učenica mogla sam birati koji ću fakultet upisati. Roditelji su za nju tražili B varijantu, jer su se bojali neuspjeha i mogućeg razočaranja. Najprije je položila prijamni na Pravnom fakultetu, potom na studiju engleskog i talijanskog jezika i književnosti, a na koncu iz prve upisala i Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu.
Njezino poimanje kazališta svodilo se na splitski HNK gdje je posljednje dvije godine srednje škole radila kao hostesa. Čim je diplomirala pozvali su je u angažman u riječki HNK. Zadržala se tamo dvije godine, a potom je sedam provela u ITD-u nakon čega je otišla je u slobodnjake. Iskusila je, govori, sve forme.
Bila je vanjski suradnik središnje nacionalne kazališne kuće kao slobodna glumica. - Biti slobodnjak znači imati i više prilika, upoznavati razne ansamble. Zadovoljna sam svojim statusom, baš on me nagnao da osnujem kazalište "Moruzgva". Više nego uspješno radi pet godina – izjavljivala je Ecija.
Iako iza sebe ima 13 serija, 18 filmova i nebrojeno kazališnih uloga proslavila se likom Nele u sapunici "Larin izbor". Njezina kolegica sa seta Doris Pinčić opisala ju je riječima: “Žena, majka, kraljica”.
Osim glumačkog preporoda, Ecija sa svojim likom zlice Nele, doživljava najljepše trenutke u privatnom životu. Osoba koja je najviše zaslužna za to njezin je suprug, redatelj Robert Orhel s kojim ima sina Jakova (2009.). Robert je u njezin život ušao nakon traumatičnog razvoda od Ante Viljca s kojim Ecija ima kćer Cvitu (2005.).
- Nakon razvoda od prvog muža osjećala sam se poraženo, dezorijentirano, osamljeno… no to se na kraju pretvorilo u golemu snagu. To je valjda ta moja vlaška krv. Bilo bi šteta da sam zbog straha da me netko opet ne povrijedi propustila čovjeka kao što je Robi – izjavila je.
Na priče kako je gluma u sapunicama niže razine od filmske ili kazališne se ne obazire. - Ne znam tko bi trebao glumiti u sapunicama ako ne profesionalni glumci? To je izvrstan trening za svakog od nas. Sapunice su gledane pa valjda zato izazivaju nepotrebne negativne reakcije. Činjenica je da ne ugrožavaju ni kazalište ni film - smatra Ecija.
Iako je vrlo optimistična osoba, najviše je plaši smrt bliskih osoba, nakon pogibije 19-njeg brata Jakše.
