Eduardo Alves da Silva rođen je 25. veljače 1983. u Rio de Janeiru. Nogometni put Brazilca s hrvatskog putovnicom i hrvatskog zeta izuzetno je zanimljiv. Počeo je igrati u brazilskom klubu Nova Kennedy gdje su ga zapazili Dinamovi skauti i doveli u Hrvatsku.
Tada je imao sam 15 godina i njegovo nogometno odrastanje zbilo se kroz Dinamovu nogometnu školu. Nakratko se krajem 1999. vratio na posudbu u brazilski Banguu, a nakon povratka u Zagreb postao je prvotimac zaprešićkog Intera, tadašnje Dinamove filijale. U 15 utakmica postigao je deset golova što je bilo dovoljno da ga vrate u Maksimir.
Prve sezone u Dinamu je u 24 utakmice postigao devet golova, a kasnije iz sezone u sezonu svojim golgeterskim sposobnostima pokazivao da je igrač za reprezentaciju. Javnost je očekivala da će ondašnji hrvatski izbornik Zlatko Kranjčar Dudua, kako ga još zovu suigrači, voditi na SP u Njemačku. Međutim, to se nije dogodilo, a pravu golgetersku eksploziju u Dinamu Dudu je doživio u sezoni 2006./07., postigao je 34 gola i oborio rekord po postignutim golovima u jednoj sezoni u HNL-u.
Kroz karijeru pratile su ga česte ozlijede, a najstrašnija se dogodila 23. veljače 2008. u dresu Arsenala kada mu je slomljen gležanj na utakmici s Birminghamom. Njegov "krvnik" bio je bek Martin Taylor koji je nepropisno startao na njega.
Eduardo je zadobio otvoreni prijelom fibule, odnosno vanjske kosti lijeve noge nakon čega je hitno operiran u birminghamskoj bolnici. U Arsenal je prešao 2. srpnja 2007. iz Dinama za čak 17 milijuna funti. Već u pripremnim utakmicama za svoj novi klub pokazao se kao pojačanje, jer je postizao golove, a sve češće je tresao mreže u premijerligaškom natjecanju.
Engleski nogometni časopis FourFourTwo ga je svrstao među 100 najboljih svjetskih nogometaša. Smjestili su ga na 88 mjesto. Nakon povratka od teške ozlijede još je kratko vrijeme igrao u Arsenalu i prešao u Šahtar iz Donjecka, gdje igra Dario Srna. Eduardo je 2002. postao hrvatski državljanin, pa je najprije pozvan u reprezentaciju do 21 godine, a 16. studenog 2004. debitirao je za seniorsku reprezentaciju.
Prvi nastup imao je protiv Irske gdje je ušao kao zamjena. Na Carlsberg Cupu 2006. u Hong Kongu postigao je svoj prvijenac za Vatrene. Dok je Slaven Bilić vodio reprezentaciju Dudu je bio standardni reprezentativac i sigurno bi doživio golgetersku eksploziju na Euru u Austriji i Švicarskoj da prije toga nije slomio nogu igrajući za Arsenal.
Izvršni predsjednik Dinama Zdravko Mamić i Eduardo da Silva još su davnih dana, kada je on došao u Dinamo, potpisali ugovor prema kojem će, tada još neafirmirani mladi nogometaš, Mamiću doživotno isplaćivati 10 posto svoje zarade. Taj dogovor između menadžera Mamića, koji se brinuo o njegovoj karijeri, ali i životu u Hrvatskoj, odlično su funkcionirale sve dok Dudu nije potpisao za Arsenal 2007. i počeo dobro zarađivati.
Eduardo zajedno sa suprugom Andreom, Zagrepčankom s kojom se vjenčao 2005., procijenio je da ugovor s Mamićem nije korektan. Prestao je plaćati dogovoreno, a Zdravko Mamić je poslovanje agencije koja je sklopila ugovor s Duduom, prebacio na svoga sina Marija.
Slučaj Dudu - Mamić našao se na sudu. Prva sudska presuda bila je da je Mamić u pravu i da mu Dudu mora isplaćivati dogovoreni postotak. Nakon presude Dudu je zaplijenjen stan u Zagrebu i dva automobila. Eduardov odvjetnik Ivica Crnić najavio je kako pravna bitka s time nije završena. Žalit će se više sudu.
Eduardo da Silva u braku s Andreom dobio je kći Lorenu I sina Mateusa.
