Rođen je 10. kolovoza 1947. godine u Zagrebu, kao četvrto od petero djece u obitelji Ante i Marije Čičak. U Zagrebu je završio osnovnu školu i gimnaziju. Zadnjeg dana školske godine 1966. izbačen je iz gimnazije bez prava upisa u bilo koju drugu srednju školu zbog sastava „Nad razastrtom kartom moje domovine“. Slijedeće godine, nakon što je već pao Ranković, ukida se ta zabrana, te završava gimnaziju i upisuje Pravni i Filozofski fakultet. U prosincu 1969. osvaja prvu nagradu na natjecanju u govorništvu.
U vrijeme Hrvatskog proljeća 1971. na sveučilišnoj skupštini 21. studenoga, u trećem krugu glasovanja pobjeđuje Damira Grubišu, i biva izabran za studenta prorektora. Čičak je dobio 178 a Grubiša 133 glasa. U prosincu 1971. tadašnje jugoslavenske vlasti uhićuju Čička te ga u montiranom sudskom procesu osuđuju na tri godine strogog zatvora. Zatvorsku kaznu služi u Lepoglavi.
Po izlasku iz zatvora, odlazi u vojsku. Nakon povratka kući, apsolvirao je na Filozofskom fakultetu, ali nije diplomirao. Oženio se s Marijom Štambuk s kojom je dobio petero djece. Kako nije mogao naći drugi posao, živio je od prodaje knjiga, kao akviziter, a kada mu je to bilo onemogućeno, otvara obrt s kožnom galanterijom. Vlasti ga ponovno uhićuju 1987. zbog navodne utaje poreza. Nakon dva mjeseca zatvora i dvotjednog štrajka glađu, oslobođen je.
Politički se aktivira krajem osamdesetih. Zajedno s Dobroslavom Paragom organizira petciju za oslobađanje političkih zatvorenika. Osniva i postaje predsjednikom Društva za promicanje i zaštitu ljudskih prava. 10. prosinca 1989. kada je vodstvo tadašnje SK Hrvatske donosilo odluku o mogućem raspisivanju višestranačkih parlamentarnih izbora, Čičak je organizirao paljenje svijeća na tadašnjem Trgu Republike.
Čičak obnavlja rad Hrvatske seljačke stranke, čiji je najprije potpredsjednik a potom i predsjednik. Na prvim višestranačkim izborima Čičkov HSS je u koaliciji s HDZ-om Franje Tuđmana. Poslije se razilaze a Čičak postaje žestoki Tuđmanov kritičar. 1993. postaje predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora (HHO).
Poslije daje ostavku na tu dužnost. Među organizatorima je masovnog prosvjeda potiv oduzimanja koncesiju Radiu 101 u prosincu 1996. kada se na središnjem gradskom trgu okupilo oko 100 tisuća ljudi. Nagradu Bruno Kreisky koja se dodjeljuje osobama koje se bore za ljudska prava dobio je 1997.
Sada je opet na čelu HHO-a koji su u međuvremenu napustili njegovi brojni članovi.
