Rođen je u Zagrebu 9. prosinca 1960. kao jedno od četvoro djece Smiljana i Arne. U Zagrebu završava osnovnu školu i gimnaziju te upisuje studij prava i laičke teologije.
Komunističke vlasti uhićuju ga 1980. zbog potpisivanja peticije za amnestiju političkih zatvorenika. Osuđen je na četiri godine zatvora. Kaznu je služio u Lepoglavi i na Golom otoku.
1986. pozvan je na odsluženje vojnog roka u bivšoj JNA u kaznenoj jedinici u Kninu. Njegovog najboljeg prijatelja Ernesta Brajdera Udba je likvidirala bacivši ga kroz prozor s četvrtog kata zgrade u Novom Zagrebu.
Zbog mučenja i zlostavljanja u zatvoru 1986. podiže tužbu protiv SFRJ. Potom počinje pisati o montiranim političkim procesima u slovenskoj Novoj Reviji i ljubljanskoj Mladini. Slovenci mu izdaju putovnicu s kojom putuje u Njemačku ali i druge zapadne zemlje gdje govori o problemima političkih zatvorenika.
U Torontu je organizirao i protujugoslavenske demonstracije. U američkom je Kongresu ishodio Rezoluciju br. 169 kojom se traži bezuvjetna amnestija političkih zatvorenika u SFRJ i slobodno udruživanje građana.
S demokratkim promjenama u Hrvatskoj, Paraga 25.veljače 1990. obnavlja Hrvatsku stranku prava. Na prvim izborima nastupa u sklopu Hrvatskog bloka s HDZ-om Franje Tuđmana. Početkom Domovinskog rata osniva HOS (Hrvatske obrambene snage). Javna promocija tih snaga održana je 10. rujna 1991. na Trgu bana Jelačića u središtu Zagreba. Tjedan dana kasnije HOS-ovci zauzimaju Starčevićev dom u Zagrebu a ispred zgrade postavljaju top.
21. rujna na povratku sa stranačkog skupa ubijen je Ante Paradžik, bliski Paragin surandik. Paraga je u zadnji trenutak odustao od tog putovanja.
Nakon pada Vukovara policija je provela pretres u sjedištu HSP-a gdje je pronašla velike količine oružja i streljiva. Uhitila je Paragu, Antu Prkačina i Milu Dedakovića Jastreba pod optužbom za terorizam, rušenje demokratski izabrane vlasti i osnivanje paravojnih postrojbi.
Paraga počinje štrajk glađu i nakon 26 dana u pritvoru odlukom Vrhovnog suda pušten je na slobodu jer je zahtjev za provođenjem istrage nad njim odbijen.
Saborski je zastupnik od 1992. do 1995. U travnju 1993. odlazi u SAD gdje negativno govori o situaciji u Hrvatskoj i prvom predsjedniku Tuđmanu. Dolazi do raskola u stranci. Anto Đapić sa svojim pristašama traži izvanredni sabor. Paraga to odbija i isključuje Đapića, koji onda organizira u Kutini izvanredni sabor na kojem postaje predsjednik HSP-a.
Ministarstvo uprave presuđuje njemu u korist, te se Paragin HSP preimenuje u HSP 1861.
1997. Paraga podnosi Haaškom sudu prijavu protiv Franje Tuđmana i Gojka Šuškad zbog hrvatske politike prema BiH, navodnih političkih ubojstava, itd. Državno odvjetništvo optužilo ga je za širenje lažnih vijesti. 2000. godine tužbe podnosi protiv Vice Vukojevića, Smiljka Sokola i Hrvoja Šarinića. Dosada je podnio oko 20 kaznenih prijava.
Oženjen je, a sa suprugom Nevenkom ima sina i dvije kćeri. Za sebe tvrdi da je profesionalni političar, ne posjeduje dionice, ali zajedno s dvije sestre i bratom „posjeduje“ mnoge nekretnine koje su komunističke vlasti nacionalizirale.
U članku ste napravili pogrješku. Naime, ne radi se o Smiljanu Sokolu, već Smiljku Sokolu, profesoru ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu i predsjedniku Ustavnog suda Republike Hrvatske. Ustavni sudac bio je i Vice Vukojević kojeg je Paraga također tužio.