Rođen je 7. lipnja 1943. u Zagrebu od majke Antonije i oca Ivana. Maturirao je 1962. na Drugoj gimnaziji u Zagrebu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1967. Od 1968. je asistent na Zavodu za anatomiju „Drago Perović“.
Magistrirao je 1971. u okviru poslijediplomskog studija „Eksperimentalna biologija – smjer biomedicina na PMF-u u Zagrebu. Sljedeće, 1972. doktorirao je na Medicinskom fakultetu s disertacijom „Terminalan degeneracija u limbičnom sustavu štakora nakon lezije tegmentuma srednjeg mozga“.
Usavršavao se na vodećim sveučilištima u SAD-u. Od 1972. do 1974. bio je na Zavodu za anatomiju i neurologiju The Johns Hopkins University a kao gost istraživač na Harvard University 1976.
Habilitirao je 1975. s radnjom „Rani razvitak neuronskih veza moždane kore čovjeka“. 1979. postao je konzultant na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Yale u New Havenu i redoviti profesor na zagrebačkom Medicinskom fakultetu.
1990. je izabran za predstojnika Katedre za anatomiju i prodekana za znanost Medicinskog fakulteta. Početkom Domovinskog rata radio je kao liječnik dragovoljac u Glavnom sanitetskom stožeru RH i kao član Komisije za zatočene i nestale..
Od 1991. do 1995. je zamjenik načelnika Stožera saniteta RH. Dekan Medicinskog fakulteta postao je 1992.
Kaže da se u politiku početkom devedesetih uključio iz osjećaja dužnosti prema domovini i izgradnji države. Kad je riječ o Hrvatskom proljeću 1971. imao je osjećaj da taj pokret, iako se odvijao pod okriljem domoljubnog dijela Komunističke partije Hrvatske, ne može u zadanim povijesnim okolnostima rezultirati stvaranjem države.
No, zato je 90-tih, kako kaže, zahvaljujući odlučnom vodstvu predsjednika Tuđmana i povijesnim okolnostima, šanse bile bitno povoljnije. Zato je znanost tada stavio u drugi plan i 1993. je postao potpredsjednik Vlade. Od 1995. uz funkciju potpredsjednika Vlade za humanitarna pitanja obnaša i dužnost ministra znanosti i tehnologije.
Nakon odlaska Hrvoja Šarinića 1998. postaje predstojnik Ureda predsjednika. Te godine izabran je u trajno zvanje redovitog profesora neuroznanosti i anatomije. Sve dokumente iz Ureda predsjednika dao je zapečatiti ujutro nakon Tuđmanove smrti na profesionalan način i uz prisutnost povjerenika.
2000. je imenovan za ravnatelja Hrvatskog instituta za istraživanje mozga. Saborski zastupnik postao je 2001. a potpredsjednik Hrvatskog sabora bio je od 2001. do 2003. Nakon dolaska Ive Sanadera na čelo HDZ-a politički se potpuno pasivizirao. „Nisam želio biti nikakvo pokriće za ono što se događalo“, kazao je držeći kako je Sanader bitno oslabio državu i uništio HDZ.
Za njega i dalje ostaje otvoreno pitanje je li Sanader sam odabrao takvu ulogu ili je bio potaknut od vanjskih čimbenika kojima nije odgovarao Tuđmanov HDZ i jaka nacionalna država.
