Hrvatski košarkaš i košarkaški trener Jasmin Repeša rođen je u Čapljini 1. lipnja 1961. godine. Kao najljepše uspomene iz djetinjstva pamti rijeku Neretvu i sportsko dvorište gdje je počeo igrati košarku. Do svoje 26. godine igrao je u Čapljini, a onda se posvetio studiju ekonomije. U Dubrovnik je otišao 1987. i u iduće dvije godine diplomirao, a na fakultetu upoznao najbolju studenticu Mubertu, koja mu je danas supruga.
Gdine 1990. nudili su mu da radi kao komercijalist u vanjskoj trgovini u tvrtki Dubrovkinja, no želja da bude košarkaški trener, bila je jača.
Te godine ga trener KK Zagreb, Boško Božić, pozvao za asistenta i Jasmin je počeo trenirati Ciboninu momčad Dona. Nekoliko godina kasnije postao je pomoćnik Aleksandru Petroviću u Ciboni. Nakon Petrovićeva odlaska, Cibonu je doveo do titule prvaka Hrvatske. Potom je (1997.) otišao u Tofas s kojim je osvojio prvenstvo i kup Turske što ga je definitivno profesionalno afirmiralo. U Turskoj je ostao tri godine i vratio se u Hrvatsku, u KK Split da bi potom prihvatio poziv Talijana i otišao u Bolognu s kojom je bio najbolji trener u Italiji. Trenirao je i Fortitudo te Lottomatice iz Rima i poljski Slask Wroclaw.
Trenirajući Lottomaticu i Benetton formirao je vodeće talijanske košarkaš poput Marca Belinellija, Alessandra Gentilea, Luigija Datomea i Pietra Aradorija. Belinelli ga i danas zove ‘papa’.
Košarka je Repeši sve, i dan i noć i cijeli život. Sretnik je, kaže, jer ima suprugu i sina Dina koji ga podržavaju u odluci da se potpuno posveti košarci.
Košarkom je od malih nogu zarazio i sina jedinca.
Dino Repeša, naime, bio je član hrvatske reprezentacije od generacije U-16 s kojom je bio sedmi na EP-u u Italiji 2008. godine.
U zavidnoj trenerskoj karijeri osvojio je četiri naslova prvaka Hrvatske s Cibonom, dva naslova prvaka Turske s Tofasom, jednu titulu prvaka Italije i pobjednika Superkupa Italije s Fortitudo Bolognom, dva Kupa Turske i jedan Predsjednički kup s Tofasom, te dva Kupa Hrvatske s Cibonom.
Njegov radni dan i danas uključuje dva treninga, analize i razgovore, pripreme za utakmice i gomilu drugih poslova koji, kažu, pojedu cijeli dan. Njegovi najveći strahovi su zmije i potresi. Zmije, kaže, ne voli vidjeti ni na televiziji, a kamoli uživo.
Potresa se boji otkako je živio u Turskoj i svaki dan znao osjetiti i po dvadeset podrhtavanja.