Bosanskohercegovački pisac, hrvatski i talijanski državljanin, jedan od najpoznatijih publicista u jugositočnoj Europi Predrag Matvejević rođen je u Mostaru 1932. godine. Tu je završio pučku i srednju školu, a na Filozofskom fakultetu u Sarajevu studirao romanistiku. Završio je taj studij u Zagrebu.
Njegovi kolege kažu da je francuski jezik znao bolje nego mnogi profesori. Na pariškom sveučilištu Sorbonne doktorirao je komparativnu književnost i estetiku 1967, a 1994. stekao pravo redovne profesure.
Jedan je od najprevođenijih hrvatskih autora u svijetu. Mediteranski brevijar tiskan je u 27 izdanja, preveden na 21 europski jezik te na arapski, hebrejski, turski, japanski i – esperanto. Samo u Italiji prodan je u više od 300.000 primjeraka.
Član je Akademije nauka i umjetnosti BiH od 2002. godine i Savjeta lijevo orijentiranoga časopisa Novi Plamen. Počasni je i doživotni potpredsjednik Međunarodnoga PEN kluba u Londonu. Predsjednik je Znanstvenoga vijeća Mediteranskoga laboratorija u Napulju. Bio je savjetnik za politiku spram Sredozemlja Europskoga povjerenstva.
Nositelj je odličja koje su mu dodijelili predsjednici nekoliko država – Stjepan Mesić mu je 2001. dodijelio Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića, u Francuskoj je dobio najveće priznanje Nacionalni red Legije časti.
Početkom 1989. je na Filozofskomu fakultetu u Zagrebu s Miloradom Pupovcem, Žarkom Puhovskim, generalom JNA Kočom Popovićem i drugima utemeljio UJDI. Bili su to lijevo opredjeljeni intelektualci i oficiri JNA koji su se zalagali sa jedinstvenu Jugoslaviju i protivili se stvaranju samostalne Republike Hrvatske.
Matvejević je u Vijeću Socijalističke radničke partije SRP koju je osnovao Stipe Šuvar. To je bila jedina stranka u HR koja je pozdravila prvostupanjsku presudu u Haagu hrvatskim generalima.
Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu od 1959. do 1991. godine predavao je francusku književnost. Za velikosrpske invazije na Hrvatsku, kao umirovljenik je napustio Zagreb. Emigrirao je. Kasnije je to objasnio riječima: "Vidio sam naše Srbe iz Hrvatske, među kojima imam starih i dobrih znanaca i prijatelja, kako se boje za sebe, a pogotovo za svoju djecu. Uvidio sam da im ne mogu pomoći".
Pa, ipak, na parlamentarnim se izborima u Hrvatskoj 1992. pojavio na listi projugoslavenske partije SDU dr. Branka Horvata za mandat zastupnika.
Za vrijeme rata jedno vrijeme živio je u Francuskoj i do 1994. bio predavač na sveučilištu Nouvelle Sorbonne, na Odsjeku za opću i komparativnu književnost. Potom se nastanio u Italiji te od 1994. do 2007. predavao hrvatski i srpski jezik i obje književnosti na Rimskom Sveučilištu La Sapienza. Godine 1999. bio je kandidat talijanskih komunista na izborima za parlament EU.
Primio je počasni doktorat u Francuskoj (Perpigman) i dva u Italiji (Genova, Trieste) te 2002. na Sveučilištu Džemal Bijedić u Mostaru, u kojem je rođen.
Godine 1984. Beogradski izdavačko-grafički zavod izdao je u džepnom formatu njegovu publicističku knjigu Jugoslavenstvo danas. Srpski nacionalisti dočekali su je na nož.
Za svoje jugoslavenstvo kaže da nije ideološko nego humanističko. Veli da su njegovi roditelji bili katolici i sjeća se proslava Božića.
Žestoko je uzburkao hrvatsku javnost kad je u Jutarnjem listu objavio tekst Naši talibani, u kojem je pojedine intelektualce i pisce označio odgovornima za ratna huškanja. Prozvani Mile Pešorda ga je tužio zbog "verbalnog političkog atentata". Suđenje je počelo u ožujku 2003. na zagrebačkom Općinskom sudu, a sudac je bio Nenad Lukić.
Matvejević je dvije i pol godine kasnije, 2. studenog 2005., osuđen na pet mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine, zbog klevete i uvrede te objavu presude u Jutanjem listu o svom trošku i plaćanje 5000 kuna sudskih troškova. Nije se žalio na presudu jer bi, rekao je, tako priznao i onoga tko tuži i onoga tko sudi.
Presuda je 20 prosinca 2005. postala pravomoćna. Uvjetna kazna istekla je potkraj 2007. Vrhovni sud je u svibnju 2010. zaključio da u postupku protiv Matvejevića nije povrijeđen zakon.
Odmah na početku afere 2001. predsjednik Mesić mu je dodijelio odličje Red Danice, a njegov nasljednik predsjednik Ivo Josipović ga je 2010. imenovao predstavnikom RH u Međunarodnoj organizaciji frankofonih država.
Taj je Predsjednikov postupak sramotnim i uvredom Vrhovnoga suda nazvao bivši predsjednik Udruge hrvatskih sudaca Vladimir Gredelj. Matvejević je javno izjavio da ne priznaje hrvatske zakone, ali je Josipović odbio njegovvu ostavku.
Veliki odjek u javnosti, kakav je izazvao tekst Naši talibani, imali su za suđenja objavljeni kritički esej prof. dr. Zdravka Tomca s naslovom Predrag Matvejević zastupa velikosrpska četnička stajališta i članak Darka Kovačića Matvejevićeva vješala za hrvatske književnike.
Posljednjega dana u srpnju 2013. Gradsko vijeće Grada Sarajevo Predraga Matvejevića proglasilo je počasnim građaninom. U obrazloženju je navedeno kako je "kao književnik i esejist učinio nemjerljiv doprinos stvaranju ambijenta u svjetskim okvirima za protok istine o agresiji na BiH".
Predrag Matvejević odrastao je uz oca Vsevoloda Matvejeviča, rođenog u ukrajinskoj luci Odesi, koji je bio boljševičkih uvjerenja. Nakon povratku iz zarobljeništva u Njemačkoj 1945. Godine, Vsevolod je bio sudac u Mostaru.
Hvalio je SSSR iako su mu otac i brat umrli od gladi u Gulagu. Majka Predraga Matvejevića Angelina, rođena Pavić, je Hrvatica, bila je gorljiva katolkinja. Njeno katolištvo nije bitno utjecalo na sinov odgoj.
Umro je 2. veljače 2017. godine.
