Rade Šerbedžija rođen je u selu Bunić kod Korenice, 27. srpnja 1946. Hrvatski je filmski, televizijski i kazališni glumac, pjesnik i glazbenik srpskoga podrijetla. Djetinjstvo i ranu mladost pamti po Vinkovcima, gde je završio osnovnu i srednju školu.
Nakon završene srednje škole, na nagovor prijatelja Šerbedžija je upisao Akademiju za kazalište, film i televiziju u Zagrebu na kojoj je diplomirao s nepune dvadeset i dvije godine. Odgajan je u kosmopolitskom duhu, a otac Danilo mrzio je njegov poziv i u tajnosti se nadao da će se Rade ipak predomisliti i okrenuti liječničkoj profesiji ili arhitekturi.
Međutim, majka Stana bila mu je velika podrška i tako je ostalo sve do kraja njezinog života.
- Karakterom sam povukao na majku koja je znala sve moguće pjesme i po cijele bi dane pjevala. Moj kafanski repertoar dolazi upravo od nje, iako je ona te pjesme naučila zahvaljujući radiju, a ne odlasku u kafane – prisjeća se Rade.
Diplomirao je 1969. godine na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu, nakon čega je ubrzo angažiran u zagrebačkome Dramskom kazalištu "Gavella". Nakon toga radio je kao slobodni umjetnik, pa bio u angažmanu u zagrebačkom HNK, a onda opet u "Gavelli".
Jednako je uvjerljiv u ulogama klasičnog i modernoga repertoara, s lakoćom igra u svim žanrovima, tumači i pozitivce i negativce. Izjavio je da čak ni kod prvih uloga, nikad nije imao tremu.
- I kao mladić sam osjećao odgovornost, što je mnogo više, dublje od treme, treperenja glasa, klecanja koljena ili panike u glavi. Tijekom karijere događalo mi se da u glavi osjetim nekakav proces od kojega bih odmah dobio alergijski napad, pa sam ponekad završio u bolnici – iskren je glumac.
Na filmu je debitirao sporednom ulogom u Iluziji (1967.) Krste Papića, dok prvu glavnu ulogu - mladića na životnoj prekretnici - tumači u Gravitaciji ili fantastičnoj mladosti činovnika Borisa Horvata (1968.) Branka Ivande. Otada sve češće nastupa u glavnim ulogama i vrlo brzo postaje jedan od najuglednijih glumaca bivše Jugoslavije.
Početkom 70-ih godina zapažene su njegove uloge komunističkog aktivista dezorijentiranog u privatnom životu u Crvenom klasju (1970.) Živojina Pavlovića i seoskog mladića suočenog s nepravdom u Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja (1973.) Krste Papića.
U to vrijeme ističe se i u filmovima koji kritički oslikavaju jugoslavensku suvremenost; Bravo maestro (1978.) Rajka Grlića, Novinar (1979.) Fadila Hadžića. Godine 1982. dobio je godišnju nagradu australske televizije Sammy za glavnu ulogu u australskoj televizijskoj ekranizaciji drame Oslobođenje Skoplja Dušana Jovanovića. Tri puta je nagrađen na Sterijinom pozorju, dobio je nagrade "Vladimir Nazor", "Dubravko Dujšin", "Orlando"...
Najuspješnija filmska godina za Šerbedžiju bila je 1986. Igrao je u Večernjim zvonima Lordana Zafranovića i Snu o ruži Zorana Tadića za koju je nagrađen Velikom poveljom u Nišu. Iza njega su i sjajne serije U registraturi, Nikola Tesla, Prosjaci i sinovi i Bombaški proces.
Objavio je dvije zbirke pjesama: Promjenljivi i Crno, crveno, predavao scenski govor i glumu na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu te kao izvanredni profesor glume na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Izdao je i autobiografsku knjigu "Do posljednjeg daha".
Na pragu četvrte decenije još je bio u braku s Ivankom Cerovac, zagrebačkom profesoricom plesa i koreografkinjom.
Njihovi putevi razišli su se 1987. godine kada su se i razveli. U tom braku Rade je dobio sina Danila i kćer Luciju. Vrlo brzo nakon razvoda dobio je još jednu priliku za ljubav. U Subotici je ugledao mladu redateljicu latinoameričkih korijena i tamnih uvojaka koja mu je isprva osvojila srce. Dvadeset godina mlađa Lenka Udovički odlično je znala tko je Rade jer je baš on kroz uloge u kojima ga je gledala bio dio njezinog odrastanja.
- Naš prvi susret dogodio se u subotičkom kazalištu tijekom nogometnog prvenstva.
Iako sam bio koncentriran na utakmicu, krajičkom oka zapazio sam i Lenku. Stajala je na vratima i nešto je pitala moje prijatelje. Razmijenio sam s njom nekoliko riječi, pa nisam ni primijetio kako se to u stvari pretvorilo u dugačak razgovor. Kada je Lenka izašla, moja prijateljica Inge Appelt je rekla: Šerba, ovu ćeš malu oženiti! - prisjeća se.
Danas su roditelji četiri kćeri - Nine, Milice Alme i Vanje.
Majka mu je umrla 1991. godine i njezin odlazak duboko ga je pogodio. Tijekom rata u bivšoj Jugoslaviji, jedni su ovog glumca pokušavali utješiti, drugi mu savjetovali da šuti, treći ga svojatali, a dosta njih ga se odricalo prišivajući mu brojne političke i nacionalističke etikete.
On je sebe smatrao isključivo glumcem. Iste 1991. godine napušta Hrvatsku i odlazi u Srbiju gdje živi i radi tijekom srpske agresije. U filmu Dezerter Živojina Pavlovića Šerbedžija je glumio glavnu ulogu. Film je snimljen nakon okupacije u Vukovaru, kada je grad bio sravnjen sa zemljom. Srbiju napušta 1992. godine, pa jedno vrijeme s obitelji živi u Sloveniji, a onda u Londonu i SAD-u. U svjetske filmske vode probio se filmovima Hanin rat i Prije kiše Milče Mančevskoga. 1996. godine Šerbedžija je glumio oca izbjeglice u filmu Belma te u novozelandskome filmu Ne znam engleski (Broken English). Potom su uslijedile uloge u vodećim hollyvudskim ostvarenjima Svemirski kauboji, Nemoguća misija, Zdrpi i briši i drugi.
Partneri su mu bili Tom Cruise, Charlize Theron, Clint Eastwood, radio je i s redateljem Stanleyjem Kubrickom, prijatelj je s Angelinom Jolie koju je doveo i u Hrvatsku. Kad je u Los Angelesu Šerbedžija najviše voli otići na ćevape kod svog dobrog prijatelja Adema, kao i uz čašu dobrog vina uživati na holivudskom brdu iznad svoje kuće. Obožava akcijske filmove, nogometne utakmice, ali ništa ga toliko ne raduje kao njegova djeca.
- Nisam strog otac, iako sva moja djeca od Milice do Danila, od najmlađe do najstarijeg, osećaju odgovornost preda mnom. Ako nešto skrive gaće im se tresu. Zapravo, za mene je to jedna od najdražih životnih pobjeda – otkriva glumac koji je i djed Danilovom sinu Ivanu i Lucijinoj djeci Sergeju i Anastaziji.
Šerbedžija je poznat i po čitanju poezije, koncertima, te kazališnim predstavama. S Borislavom Vujčićem pokrenuo je i novo kazalište Ullysses u Puli, koji je premijeru doživio s predstavom Kralj Lear na Brijunima pod redateljskom palicom njegove druge supruge Lenke.
Radi s mnogim velikim imenima, a s nekima od njih kao što su Vanessa Redgrave, Phillip Noyce ili Tom Cruise obiteljski je prijatelj. No Šerbedžija je ostao dosljedan sebi.
- Dobri su redatelji jednako dobri svugdje na svijetu, a glumci se prepoznaju već pri prvom pogledu - rekao je misleći na glumce s naših prostora kao što su Inge Apelt ili Miodrag Krivokapić.
Od 2010. godine živi u Rijeci gdje je osmislio i pokrenio novi poslijediplomski studij glume (Gluma, mediji, kultura) kao dvogodišnji program namijenjen stručnom usavršavanju u polju glume, medija i kulture. Od jeseni 2011. godine tamo i predaje.
