Stjepan Kljujić, hrvatski i bosanskohercegovački političar, pisac i novinar rođen je 19. Prosinca 1939. u Sarajevu. Bio je predratni i ratni član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine.
Studirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a od 1965. do 1971. radio je kao novinar u Oslobođenju i bio dopisnik Vjesnika.
Za politiku se počeo zanimati 1964. kad je od Tomislava Ladana čuo sljedeću misao: "Ako se čovjek neće baviti politkom, onda mora trpjeti rezultate te politike“. Kljujić je imao i politički „pedigre“. Njegov pradjed, kako se Kljujić hvalio, poginuo je braneći BiH od Austrije.
Članovi obitelji s majčine strane bili su istaknuti HSS-ovci za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, a članovi obitelji s očeve strane zatvarani su za vrijeme komunizma. Jedno vrijeme u komunističkoj Jugoslaviji bilo je Kljujiću, prema njegovim izjavama, zabranjeno pisanje pa je preživljavao radeći križaljke za Vjesnik. Kad bi na kolegijima hvalili njegove križaljke, nije se smio pohvaliti da su njegove.
Početkom demokratskih gibanja 1990. Počeo se aktivno baviti politikom. Približio se HDZ-u. Kad je 18. kolovoza 1990. u sarajevskoj dvorani Skenderija održan Prvi opći sabor HDZ BiH, za predsjednika je izabran Davorin Perinović. Kljujić nije prošao, no Perinović je smijenjen već početkom rujna. [PHOTOS]
„Nije Davor Perinović smijenjen s mjesta predsjednika HDZ-a zato što je bio Srbin, nego zato što je bio politička budala. Taj čovjek je imao zadaću da posvađa Hrvate i Muslimane“, izjavio je Stjepan Kljujić.
Predsjedništvo HDZ-a BiH izabralo je Kljujića za v.d. predsjednika 7. Rujna 1990. Prvo pojavljivanje kao predsjednika HDZ-a bilo mu je u Frankfurtu. Prvi demokratski izbori u BiH održani su 18. listopada 1990. , a HDZ BiH osvaja hrvatske glasove i dobio 18 posto mandata u parlamentu BiH. Stjepan Kljujić izabran je iz redova HDZ-a i u kolektivno Predsjedništvo R BiH.
Početkom 1991. U Mostaru je održana je 1. Konvencija HDZ-a BiH , Kljujić je izabran za predsjednika, a Boban i Vitomir Lukić za potpredsjednike.
Nakon što je napadom na hrvatsko selo Ravno 30. Rujna 1991. Počela agresija JNA, u HDZ-u su počela unutartsranačka previranja.
Zbog popustljivosti prema Izetbegoviću, koji je tvrdio da napad na Ravno „nije naš rat“ i bosanskog unitarizma , Kljujić je bio prisiljen dati ostavku zbog pritisaka hercegovačke struje.
Na sjednici Središnjeg odbora HDZ-a BiH, koja je održana 2. veljače 1992. godine bio je i Stjepan Mesić, tada predsjednik izvršnog odbora HDZ-a RH. On je svojim autoritetom utjecao na Kljujićevu odluku.
Nakon razlaza s HDZ-om Kljujić je poslije osnovao Republikansku stranku BiH koja nije polučila nikakva političkog uspjeha. Poslije se priključio Socijaldemokratskoj uniji BiH (SDU) , koja je osnovana 2002. od strane disidenata Lagumdžijina SDP-a. Kao član SDU Kljujić često kritizira konkuretnte u SDP-u.
„Lagumdžija je najveće zlo koje je pogodilo Bosnu i Hercegovinu nakon agresije... Oni žele kao bošnjačka stranka Hrvatima nametnuti svoje ljude“, izjavio je, među ostalim, kljujić.
