Rođen je 3. veljače 1948. u Rakovom Potoku kraj Samobora gdje završava osnovu i srednju školu. S roditeljima se kao dijete preselio u Požegu. U Zagreb dolazi 1963. Po obrazovanju je inženjer prometa, apsolvirao je na hotelijerskom fakultetu smjer hotelski menadžer. Sam je rekao kako se u mladosti bavio raznim poslovima.
Svirao je harmoniku i saksofon po svadbama, prodavao je kupus a jedno vrijeme radio je i kao kontrolor karata.
Potkraj 1970. zaposlio se kao referent u policiji u Požegi, radio je na odjelu izdavanja vozačkih dozvola. Sporazumno su prekinuli suradnju 31. prosinca 1971. S prvom suprugom Vesnom 1972. odlazi u Njemačku.
Tvrdi da je to učinio jer se kao sudionik Hrvatskog proljeća u to vrijeme osjećao nesigurnim. Drugi pak govore kako je „dilao“ vozačke dozvole te je otišao zbog straha od kaznene prijave. Živio je u Karlsruheu, radio je kao konobar i vozio taxi.
Vratio se sredinom sedamdesetih u Hrvatsku. On tvrdi da je stigao s ušteđevinom. Drugi koji su se s njime družili govore da je došao sa starim mercedesom i bez novca. Stajao je ispred tadašnjih elitnih klubova .
Ubrzo je počeo „na crno“ prevoziti goste Scott kluba u Dalmatinskoj ulici. Sprijateljio se s Kićom Slabincem.
Prodao je automobil i uz Kićinu financijsku pomoć kupio je zapušteni kafić „Kod tete Marije“ u Svetoj Nedelji kraj Samobora. Prema njegovoj verziji, sa svojih 280 000 maraka kupio je i preuredio birtiju koja će uskoro postati mondeno zagrebačko okupljalište.
Kako je bio derutan, počeli su ga obnavljati, a u tome je Horvatinčić vodio glavnu riječ. Pokazivao je poduzetnički duh. Uveseljavao je radnike a Kići je znao dobaciti „da ne znaš pjevati, ti bi umro od gladi“. Kićo se ubrzo povukao iz posla, a Horvatinčić je nekadašnju birtiju pretvorio u kultni restoran Babylon u kojem se okupljala društvena krema. Kaže da je na tom poslu pristojno zaradio. Dnevni promet je bio 15 tisuća maraka.
brzo je otvorio i hotel Babylon. Nakon 24 godine braka razveo se s prvom suprugom s kojom ima dvoje odrasle djece. Ostavio joj je restoran Babylon.
1990. dijagnosticiran mu je rak kostiju. Liječnici su mu davali šest mjeseci života, ali je ozdravio. Liječio se u Beču, bio je na operaciji, izdržao je 182 dana kemoterapije.
Govori se da se bavio zamjenom dinara u marke te da je na tom poslu pristojno zaradio. Potom se iz ugostiteljstva prebacuje u poslove s građevinom. Prvi kredit dobio je od Hypo banke. Krajem devedesetih počinje s realizacijom svojih velikih projekata.
Među najznačajnima su izgradnja prvog poslovnog tornja nakon osamostaljenja Hrvatske, Hoto Business Towera, izgradnja zatvorenog stambenog naselja HOTO Ville i trgovačko poslovnog centra u Svetoj Nedelji.
Restaurirao je Castellum Centar i Palaču Zrinjevac, obnovio je „Ružičkinu kuću“ u Vukovaru. Uspio je završiti i otvoriti trgovački i stambeni centar Cvjetno u središtu Zagreba unatoč žestokim prosvjedima onih koji su tvrdili da se preuređenjem jednog cijelom stambenog bloka devastira povijesni izgled hrvatske metropole. Prosvjedi su trajali danima, i mediji su se bili okrenuli protiv njega. Na kraju je projekt priveo kraju.
Prije završetka razveo se i od druge supruge Nele. S detaljima brakorazvodne parnice nisu išli u javnost.
Na pitanje je je li angažman oko realizacije tog građevinskog pothvata utjecao na njegov privatni život, Horvatinčić je kazao: „Razveden sam već dvije godine, ali tome ne pridajem neku veliku važnost, u privatnom sam životu sretan zato što završavam još jedan projekt, a projekti su moj život“.
Javnost ga pamti i po dvije prometne nesreće sa smrtnim posljedicama. U prvoj, potkraj osamdesetih, dok je još držao Babylon, pregazio je pješakinju Mandu Vučković, koja je preminula, i teško ozlijedio njezinu kćer Slavicu Nosek. Na pitanje suca zašto je pobjegao s mjesta nesreće, rekao je da se prepao čovjeka koji mu je prijetio. Izvukao se s dvije godine uvjetne kazne. Obitelj žrtava uvjerena je da je njihov odvjetnik zapravo bio „Horvatinčićev igrač“.
Druga nesreća dogodila se 2011. na moru kod Šibenika kada je svojom jahtom naletio na jedrilicu talijanskih državljana Franceska Slpietra i Marielle Patelli, koji su poginuli.
Horvatinčićeva suputnica u jathi bila je Anica Đerđe Dilber, inače osobna bankarica za bogate klijente u Hypo banci. Suđenje se održava u Šibeniku, Horvatinčiću prijeti zatvorska kazna. Međutim, jedan od ključnih svjedoka njemački nautičar Klaus Fuchs, koji je prvi došao na mjesto nesreće, promijenio je svoj prvobitni iskaz u kojem sada ne tereti Horvatinčića.
Tvrdi da je do toga došlo zbog „greške u prijevodu“ .
Horvatinčićeva tvrtka HOTO (od prvih dvaju slova prezimena i imena) ima oko 90 zaposlenih, uglavnom inženjeri i arhitekti. Radoholičar je, živi na svom imanju na pokraj Samobora.
Ubojica koji novcem kupuje sve, a to se u ovoj "državi" može lako.