Hrvatski pjevač Vinko Coce rođen je 22. prosinca 1954. Svoj šezdeseti rođendan nije dočekao jer je nakon višemjesečne bitke s teškim dijabetesom i povišenim krvnim tlakom preminuo 27. listopada 2013. u Splitu.
I kao dijete je po cijele dane pjevao pa su ga već s 13 godina roditelji upisali na solfeggio. Išao je i na satove klarineta, a s dvije godine kasnije pjevao je u kvintetu Mali kanti. Iako se poput ostalih vršnjaka zaposlio u trogirskom brodogradilištu, glazbu nije zanemario.
Od 1972. pjeva s klapom Trogir. Mladi Coce je radio, pjevao ali još i upisao solo pjevanje u glazbenoj školi "Josip Hatze". Njegov su glas svi primijetili pa je po završteku škole 1983. dobio status tenora u zboru HNK-a Split.
Sljedećih pet godina pjevao je u klapi Trogir i u HNK.
Gostovao je i po drugim kazalištima, od kojih valja izdvojiti zagrebački HNK i Teatro Comunale iz Firence, gdje je pjevao s Lucianom Pavarottijem. Upravo to je bila kruna njegove karijere.
Početkom 90-ih družio se sa Draženom Zečićem, Alenom Nižetićem, Perom Panjkovićem, Dundom iz Tria Gušti, momcima iz "Dalmatina". Ni jedan još nije bio afirmirani pjevač. Nisu bili opterećeni slavom, stvarali su i pjevali iz stratsi.
Vinko Coce bio je veliki navijač hajduka. Koliko je volio svoj klub, svjedoči i iznajmljivanje privatnog zrakoplova kako bi stigao na feštu povodom 100. godišnjice Hajduka. Te 2011. godine imao je s klapom Maslina zakazan koncert u Ljubljani, a Hajdukova se fešta pomaknula baš na taj dan.
- Njegova ljubav spram Hajduka ni s čime se ne može mjeriti. Ali silno je volio ići u ribolov. Najslađe mu je bilo uzeti barku, otisnuti se na more i tamo provesti cijeli dan.
Kad bi se vratio, pričao bi nam svoje dogodovštine. Šalio se na svoj račun, karikirao svoj ribićko umijeće i uvijek bi nakon smijeha uslijedila pjesma - prisjeća se njegov prijatelj Mate Bulić.
Osim svom glasu, samostalnu karijeru Coce duguje skladatelju Nenadu Ninčeviću koji mu je napisao dvadesetak pjesama. Godina 1993. bila je prijelomna za njegovu karijeru jer iz poznanstva s Ninčevićem nastale su "Mirno spavaj, ružo moja", "Sićaš li se Lungomare", "Da je meni s tobom kroz Pasike", "Izliči mi dušu pismom", "Dalmacijo, sve ti cvitalo" ,"Zlato moje". I prvi singl sa Cocina zadnjeg CD-a "Morska svitanja" (2013.), "Croatio, ponosna u duši - Jedan je od rijetkih izvođača koji mi je kao autoru pružio priliku da se naježim kad iz njegovih usta čujem vlastitu pjesmu - kaže Ninčević.
- Njegovim je odlaskom otišao i dio Dalmacije. Nikad više taj se dio ne može vratiti, baš kao što nikad više neće biti takvog glasa - veli menedžer Ivica Bubalo, koji je Coci na Poljudu 2008. organizirao koncert.
Cijeli je Poljud tada ustao na taktove pjesme "More li" Duška Mucala te pjevao s Cocom i klapom "Elektrodalmacija".
Nikad nažalost u duetu neće zaživjeti pjesma "Na pučini života" koju je Coce s Draženom Zečićem trebao otpjevati na ovogodišnjem Splitskom festivalu. Završio je u bolnici, a Zečić odbio pjevati bez njega. Njegovi vjerni prijatelji još iz doba anonimnosti posjećivali su ga u bolnici.
Coce je umro 27.10. 2013. , oko 1 sat iza ponoći.
Njegovi prijatelji danas su podrška udovici Janji i bratu Duji. Sa suprugom je bio u braku 33 godine. Pokušavali su sve kako bi dobili dijete, odlazili na umjetne oplodnje, ali u tome nisu uspjeli.
- Sve svoje uspjehe, pjesme, sve bih dao da dobijem dijete - rekao je jednom Coce.
Želja mu se nije ostvarila. Baš kao ni ona da u rodnom Trogiru napravi veliki koncert u povodu 40 godina samostalne karijere.
