Ona je slatka mala djevojčica u zelenoj haljinici i crnim cipelicama. Ona ima nevino bucmasto lice i veliku bujnu crnu grivu na glavi ukrašenu mašnom. Ona ima samo šest godina, pamet kao milijun ljudi i srce dovoljno veliko da u njega stane svako živo biće na planeti. Ona je ponos cijele Južne Amerike, obožavaju je gotovo svi, svi osim političara i raznoraznih tajkunskih guzonja, jer ona je njihov najveći kritičar. Ona se zove Mafalda i tu je među nama točno već pola stoljeća.
Naravno, ne radi se ovdje o nekoj stvarnoj osobi već o imaginarnom crtanom liku čiji je utjecaj u cijeloj Latinskoj Americi davno prešao okvire same imaginacije i uvukao se u sve pore svakodnevnog društveno političkog života. Mafalda je djelo slavnog argentinskog karikaturista Joaquína Salvadora, poznatijeg pod nadimkom Quino. Njegova ideja bila je stvoriti lik nevine i tople djevojčice koja će biti tipičan predstavnik srednje klase i novog naraštaja latinoameričke mladeži gladnog napretka. Kako bi se društvo lakše poistovjećivalo s njom, Mafalda je već u svojim počecima prikazana kao dijete iz svakodnevice, koja voli glazbu, veseli se šarenim bojama i igra se sa životinjama. Ali iz njenih usta, kroz taj mekani glasić, u nevinom dječjem stilu izlaze ozbiljni stavovi i poziv na rješavanje problema, poziv na borbu protiv štetnosti aktualnih političkih poteza, na brigu o humanosti, na pomoć siromašnima diljem svijeta i na želju za bolju budućnost svijeta u kojem živimo.
Mafalda je tih 60-tih godina prošlog stoljeća postala instant predmetom obožavanja, posebno kod djece, ali i zaštitni znak svih majki. "Budi dobro dijete kao Mafalda", govorile su majke djeci i na najlakši im i najbolji način nudile primjer. Tih se prvih godina u javnosti prvotno pojavljivala kao stripovski lik u raznoraznim dnevnim novinama, a na televiziji kao lik u reklamama. Kritike iz njenih usta pljuštale su na sve strane, dlake na jeziku nije imala, ali način na koji ih je iznosila bile su suptilne i dobronamjerne, i upravo zbog toga su je ljudi zavoljeli. Nakon bilo kakvog novog političkog poteza, Argentinci su sa smiješkom danonoćno iščekivali njen komentar. Postala je istinski glas naroda. "Mafalda će sve reći", postala je uobičajena fraza 70-tih godina.
Koliki je bio njen utjecaj i kolika je zapravo njena poruka bila moćna u cijeloj Južnoj Americi dokaz je 1976. godina. Mafalda je tada postala zaštitno lice UNICEF-ove kampanje za Konvenciju o pravima djeteta. 80-tih godina izdano je deset knjiga u obliku stripa, česti gost bila je i u kazalištima na dječjim predstavama, a godinama se na nacionalnoj televiziji u udarnom terminu svakodnevno prikazivao i kratkiš. 90-tih godina nastalo je kratko zatišje s pojavljivanjem njenog lika jer se Quino zbog novih projekata preselio u Francusku, no utjecaj Mafalde nije nestao.
Dok je u Europi i SAD-u dominirao marketing koji je snažno bombardirao s ona 'dva revolvera ukrašena ružama' ili likovima iz Star Warsa, u Južnoj Americi su bedževi, majice, školske torbe, lopte za djecu i slični predmeti bili obavezno ukrašeni likom Mafalde. Početkom novog stoljeća Mafalda se vratila na male ekrane i nastavila učiti djecu moralnim vrednotama u društvu ali i oštro rešetati po svim političkim idiotarijama.
Čuo sam jednom prilikom na radiju kako je predsjednica Cristina Fernández de Kirchner odbrusila jednom novinaru kako ne želi komentirati kritike imaginarnih likova iz crtića, praveći se kako da ne razumije da je Mafalda ne samo glas naroda nego i vrijedna argentinska kulturna baština. Popularnost koju u svijetu imaju Homer Simpson i društvo iz Springfielda jednaka je popularnosti Mafalde u Južnoj Americi. Kada bi morao izdvojiti pet zaštitnih znakova Buenos Airesa koje domaćini pokušavaju uvaliti turistima, onda su to definitivno - nogomet (u obliku Rivera, Boce, Maradone i Messija), papa Franjo, El Caminito u La Boci, tango i - Mafalda. Upravo je ta mala djevojčica 2009. godine dobila i svoj spomenik na šetnici u četvrti San Telmo, točno nasuprot stare kuće u kojoj je nekoć živio Quino. Mafalda se tako vratila upravo tamo gdje je sve i počelo.
>> Dan prije izbora u Argentini ne rade klubovi, a alkohol je zabranjen svima
>> Nikad mu nisam vidio lice jer uvijek gleda u pod. Onda je pred mene došao s ovim natpisom
>> 'Ako je smrt moje djevojčice razlog za sve ovo što sam danas, onda je on u potpunosti opravdan'
Kraljica mala Malfadica. I nama treba ovako jedna mala maskotica da pozove na etiku i moral nakaradne stvorove od politicara.