Najveća financijska kriza u Americi nakon velike depresije iz tridesetih godina prošlog stoljeća snažan je argument kritičarima globalizacije.
Zagovornici globalizacije naglašavaju kako mogućnost pronalaženja najjeftinije radne snage, sirovina i kapitala na svjetskoj razini umjesto samo na nacionalnoj smanjuje troškove, inflaciju i povećava produktivnost.
Zato građani širom svijeta već godinama kupuju proizvode po sniženim cijenama ili bez veće stope inflacije. Negativne strane globalizacije su koncentracija prihoda kod malog broja bogatih ljudi i gubitak radnih mjesta u zemljama sa skupljom radnom snagom, što prijeti stabilnosti demokratskih društava.Unatoč svim nedostacima, većina se slaže da prednosti globalizacije znatno nadmašuju negativnosti.
Globalizacija je najviše izražena upravo u financijskom sektoru jer bilijuni dolara dnevno prelaze granice bez zakonske regulative, stvarajući međusobno povjerenje i kredibilitet. Tako su mnogi europski i azijski investitori, banke i fondovi godinama s povjerenjem ulagali i kupovali bondove posrnulih američkih poludržavnih hipotekarnih divova Fannie Mae i Freddi Mac kao i razne derivate vrijednosnica na Wall Streetu.
Upravo zboga toga se kriza na Wall Streetu, s još uvijek nepoznatim posljedicama, vrlo brzo poput domino-efekta prelila na ostala svjetska tržišta. Pored znatnog pada burzovnih indeksa, u ovom tjednu su se u Zapadnoj Europi zaredale i financijske intervencije vlada od Londona do Berlina za spašavanje pet velikih banaka. U Rusiji je u utorak na nekoliko sati obustavljen rad burze.
Zbog velike izloženosti derivatima hipotekarnih kredita, neizvjesno je hoće li trebati spašavati i jednu od najvećih banaka, švicarski UBS. Američki ministar financija Paulson dobiva pozive iz Kine, Rusije, Japana, Europe i bogatih arapskih zemalja sa zahtjevima da Washington intervenira i održi povjerenje u američko tržište kapitala i vrijednost kupljenih obveznica i vrijedosnica. Političari poput Angele Merkel upućuju javne pozive američkom Kongresu da hitno odobre prijedlog Busheva zakona o ubrizgavanju 700 milijardi dolara u financijski sustav.
Ekonomisti analitičari današnju krizu uspoređuju s krizom iz 1997. godine kad je zbog špekulacija s tajlandskom valutom buknula kriza u azijskim zemljama koja se brzo prelila na Brazil i Rusiju. Tada je zbog recesije i manje potražnje cijena barela nafte pala na 11 dolara i Rusija je gotovo bankrotirala.
Danas se snažna Rusija ojačana visokim cijenama nafte i ostalih energenata ponovo preko noći našla u problemima zbog izloženosti financijskoj krizi i nesigurnim cijenama nafte. Analitičari prognoziraju da će zbog recesije cijena nafte vrlo brzo pasti na 60 dolara po barelu. Zato američki financijski stručnjaci pažljivo prate hoće li Rusija za spašavanje svojih banaka unovčiti akumulirane američke bondove, što bi dodatno oslabilo dolar i otežalo rješavanje financijske krize. Protivnici predloženog Busheva zakona o državnoj intervenciji teškoj 700 milijardi dolara tvrde da on neće riješiti problem jer je nužna korekcija napuhanih cijena na realnu vrijednost, kako bi se ponovo pokrenuo razvojni ciklus. Očito je da ozbiljnost i dubinu američke krize razumiju svi, od New Yorka do Pekinga i Moskve.
Zbog toga čak i ozbiljni kritičari Busheva financijskog plana zagovaraju usvajanje zakona zbog vraćanja povjerenja investitora. Poznato je da panično povlačenje depozita i ušteđevina građana može uništiti ne samo pojedinu banku nego i izazvati goleme financijske poteškoće Americi i mnogim drugim zemljama.
