Politika iznimno niskih pa čak i negativnih referentnih kamata trebala je donijeti prosperitet širem krugu građana i dati priliku za investicije svima. Ipak, pokazalo se na Danskoj, zemlji koja je za tom politikom prva posegnula i najdulje je se držala, da su od niskih kamata više profitirali bogati nego manje sretni članovi društva.
Analiza koju je objavilo vijeće mudraca, kako tepaju Danskom ekonomskom vijeću, pokazalo je da niske kamate tjeraju prinose na kapital naviše, što posljedično donosi najveću korist vlasnicima kapitala. Pritom nije došlo do značajnije raspodjele novostvorenog profita koji je u slučaju Danske donosio i prinose od gotovo 12 posto godišnje.
Vijeće je zaključilo da je rast profita bio značajniji od rasta plaća u društvu, što je produbilo nejednakosti u društvu. Nije to potpuno novi nalaz jer je lani Brugel, europski trust mozgova, u studiji istaknuo da politika jeftinog novca zapravo povećava vrijednost imovine pa od nje najviše profitiraju vlasnici kapitala, ali je u potpunoj suprotnosti s nosećim argumentima koji su kumovali njezinu odobravanju.
Zagovornici politike nulte kamatne stope apeliraju da se ne zaborave njezini pozitivni efekti. Iako pomaže bogatima da postanu još bogatiji, ima i pozitivan utjecaj na one s manje prihoda. Kažu da potiče inflaciju, što smanjuje utjecaj duga jer u pravilu donosi i rast prihoda, a novim ulaganjima stvara se i stabilnije poslovno okruženje, što rezultira rastom stabilnosti radnih mjesta i većom ponudom.
Ipak, u Europi, pa ni u Danskoj, nije došlo do rasta inflacije na godišnjoj razini pa se ti pozitivni efekti još nisu materijalizirali. Tako se Mario Draghi, guverner Europske središnje banke, mora suočiti s činjenicom da unatoč upumpavanju 60 milijardi eura godišnje na tržište još nije ni blizu ciljanoj inflaciji, već za iduću godinu predviđa povećanje cijena od samo 1,6 posto, što nije dovoljno da bi se osjetili pozitivni aspekti te monetarne politike. Kompromisni zaključak obje struje je da siromašni ne postaju siromašniji, ali bogati svakako postaju bogatijima.
Hrvatskoj ipak politika niskih kamata u Europi odgovara jer moramo refinancirati velike iznose duga pa je dobrodošla inflacija novca na tržištima potencijalnih kupaca duga. Dugoročno mogućnost zaduživanja tek odgađa neizbježan udarac u zid jednom kada se kamate podignu, što nije tako daleka budućnost.
U međuvremenu bi se nejednakost mogla dodatno produbiti. U Danskoj je ona relativno niska i već su upalili crvenu lampicu, a Hrvatska je bez većih rasprava skliznula u nejednakost od osamostaljenja.
Tako Gini indeks koji mjeri taj fenomen pokazuje da je od 1990., kada je Hrvatska imala indeks oko 0,22, koji bi danas bio dovoljan da osvojimo poziciju zemlje s najmanjom nejednakošću u svijetu, pala na 35. mjesto među zemljama svijeta.
Visok stupanj jednakosti zadržala su skandinavska društva, Njemačka i Austrija koje se često navode kao primjeri socijalnih demokracija, ali i postkomunističke zemlje u kojima nije do kraja provedena privatizacija, poput Bugarske i Rumunjske.
>> ZSE DANAS: Crobexi blago porasli, dobitnik rastao za 3,69 posto
Živio Superhik!