Eurobasket 1987. u Ateni trebao je biti pozornica za veliki finalni okršaj starih suparnika, košarkaških velesila SSSR-a i Jugoslavije. Izabrana vrsta bivše balkanske države došla je na natjecanje u najboljem mogućem sastavu. Od reprezentacije se godinu prije na SP-u u Španjolskoj oprostio Dražen Dalipagić, a upala su dva bisera, dvije velike nade – Dino Rađa i Toni Kukoč. Vlade Divac je već otprije bio član sastava koji je vodio i oformio Krešo Ćosić.
S druge strane, Zbornaja komanda stigla je u Grčku sa željom da obrani naslov prvaka Europe, koji je tako suvereno osvojila dvije godine prije u Zapadnoj Njemačkoj, iako zbog ozljede nije bilo Arvidasa Sabonisa. Ali i bez njega SSSR je u Dvoranu mira i prijateljstva došao s fantastičnim igračima kao što su Volkov, Tarakanov, Homičius, Tihonenko, Valters, Tkačenko, Marčiulionis, Jovajša te na klupi s pukovnikom Aleksandrom Gomeljskim, jednim od najvećih trenera u povijesti kraljice igara.
Ždrijeb je bio nemilosrdan i u grupu A svrstao je tri favorita za naslov prvaka – Jugoslaviju, SSSR i Španjolsku te domaćina Grčku, a uz njih tu su još bili Francuska i Rumunjska. Nevjerojatno, s obzirom na činjenicu da se u drugoj grupi od jačih vrsta nalazila samo Italija. I da dramatika bude još izraženija, u uvodnom susretu sastale su se reprezentacija SSSR-a i Jugoslavije. Utakmica će, osim po rezultatu, pobjedi crvenih 100:93, ostati upamćena i po jednom zaista raritetnom podatku. Naime, izbornik Ćosić odlučio je u prvom poluvremenu na parket izvesti petorku bez najboljeg igrača Dražena Petrovića. Poslije je istaknuo da je na taj način htio zavarati protivnika, ali napravio je pogrešku koja je plave stajala prvih bodova. Dražen je bio ogorčen, sipao je otrovne strelice prema Ćosiću, ali nije bilo previše vremena za žalovanje.
Samo dan poslije – novo bolno prizemljenje. Domaćin nošen hukom prepune dvorane senzacionalno je svladao Jugoslaviju 84:78. Briljirao je Nikos Galis, fantastičan strijelac, ubacivši 44 poena, više od pola u svojem sastavu. Upaljeno je zvono za alarm, odjednom je postalo upitno hoće li Ćosićevi izabranici uopće do četvrtfinala, jer na putu su još bili jaka Španjolska i neugodna Francuska.
Jugoslavija se na kraju ipak izvukla, pribrala i pobjedama nad Francuskom 88:83, uz 34 poena Dražena Petrovića, Španjolskom 94:76 (26 koševa Petrovića) te na kraju Rumunjske 120:78, zauzela drugo mjesto.
Vrlo brzo Grci su se vratili u "normalu". Predugo slavlje rezultiralo je visokim porazom od Španjolske – 89:106. Ali, to ih nije omelo da ostanu veliki optimisti, da ne splasne euforija. Pomalo i bahato najavljivali su da će nakon Jugoslavije pasti i drugi veliki skalp – SSSR. I zaista su bili blizu, no u teškoj, nervoznoj utakmici ipak je presudila veća kvaliteta Zbornaje, koja je slavila sa 69:66. Grcima nije pomogao niti 31 koš Galisa.
SSSR je za potvrdu prvog mjesta dobio i Španjolsku, vrlo uvjerljivo 104:78, a Grčka je u susretu za ostanak na prvenstvu, jer ispadanje bi bilo shvaćeno kao nacionalna sramota i izdaja, pobijedila Francusku 82:69, uz opet genijalnog Nikosa Galisa sa 34 poena. Na kraju je poredak u skupini bio sljedeći: SSSR, Jugoslavija, Španjolska, Grčka, Francuska, Rumunjska.
U skupini B našle su se reprezentacije Italije, SR Njemačke, Poljske, ČSSR-a, Nizozemske i Izraela. I danas se pitamo kako je bilo moguće sastaviti takve dvije kvalitetno posve oprečne grupe. U jednoj gotovo kompletna krema europske košarke, a u drugoj samo jedna, u to vrijeme malo više vrijedna spomena izabrana vrsta.
Pobjeda Italije nad SR Njemačkom od 84:78 razriješila je enigmu osvajača skupine, u četvrtfinale su otišli: Italija, SR Njemačka, Poljska i Čehoslovačka. Otpali su Nizozemska i Izrael.
Četvrtzavršnica ponudila je u tri slučaja očekivane ishode, štoviše, gledali smo gotovo tri revijalna susreta. SSSR je pobijedio ČSSR sa 110:91, Španjolska je razmontirala SR Njemačku sa 107:77, dok je Jugoslavija dotukla Poljsku s nevjerojatnih 47 koševa razlike – 128:81. Preostao je najzanimljiviji dvoboj, pokušaj Talijana da zaustave domaćina.
Talijani su na kraju doživjeli zasluženi poraz od 78:90, a grčku naciju u trans je bacio Nikos Galis sa 38 poena. Naravno, imao je veliku potporu sjajnih suigrača koji su Grčku odveli na novi megdan Jugoslaviji. Bili su to veliki dani za Janakisa, Fasoulasa, Christodouloa, Kambourisa te, na klupi, Kostasa Politisa.
Uslijedila su polufinala, prvo su na parket dvorane u kojoj je Cibona osvojila naslov prvaka Europe 1985. izašli Grčka i Jugoslavija. Ćosićeva je ekipa bila željna osvete, željna dokazati Europi da je ono bio samo loš dan. Ali, kao da su zaboravili da je Grčka ta dva tjedna bila u transu, da su svi 24 sata živjeli za košarkašku reprezentaciju. Plavi su doživjeli novi bolan poraz (77:81).
Bilo je to, možemo slobodno reći i svojevrsno šutersko nadmetanje Galisa i Petrovića, a na kraju je kao pobjednik izašao Nikos sa 30 koševa, dok plavima nisu pomogla Draženova 22. Već tada je bilo jasno da će to prvenstvo biti i oproštaj od klupe Kreše Ćosića. Pritisak javnosti i struke bio je prejak. Naslijedio ga je Dušan Ivković, koji je već za mjesec dana osvojio zlatnu medalju na Univerzijadi u Zagrebu, da bi poslije dodao još dva naslova prvaka Europe te zlatno odličje na SP-u 1990., uz srebro na Olimpijskim igrama u Seoulu 1988.
Na kraju su plavi pobjedom nad Španjolskom 98:87 osvojili broncu, ali ostao je gorak okus, spoznaja da se moglo više... U drugom polufinalu SSSR je lako nadvladao Španjolce, pobijedivši ih sa 113:96.
U finalu Grčka je načinila i posljednji korak, uspjela je detronizirati branitelja naslova SSSR i senzacionalno se domoći zlata. Utakmica je bila fenomenalna, stalna izmjena vodstva, histerija na tribinama te na kraju veliko slavlje nakon produžetka – 103:101. Nikosa Galis ubacio je 40 poena. Uz njega, u prvoj petorci EP-a još su bili Volkov, Marčiulionis, Jimenez i Fasulas.
Dvije godine poslije u Zagrebu Grčku nitko nije stavljao u kontekst osvajača odličja, ali je dokazala da 1987. nije bila slučajnost. Došla je do finala, a u polufinalu je ponovno nadvisila Sovjete.
Ti reprezentativni uspjesi digli su i klupsku košarku u Grčkoj, pojavio se jaki Aris s Galisom i Janakisom, vrlo brzo im se pridružio i PAOK, pa poslije i dva najveća grčka klupa – Panathinaikos i Olympiakos. Od tog razdoblja s kraja 80-ih godina Grčka je ustoličila svoju poziciju u europskim košarkaškim razmjerima i ne misle se više vraćati u prosječnost.
>> Željni osvete za '87., Dražen i suigrači su nas razbili!
Koje brdo gluposti: kao prvo Eurobasket 1997. bio je u Spanjolskoj i tamo je "SRJ" osvojila zlato, Italija srebro a Rusija (a ne SSSR!!!!) bronzu. Dvije godine ranije 1995. bio je Eurobasket u Grckoj a tamo je zlato osvojila "SRJ", srebro Litva a nasi decki su bili broncani! Grci su osvojili Eurobasket 1987. godine!!!!!