Bez obzira na to što se broj nezaposlenih približava razinama koje smo imali pretkrizne 2008. godine, kada se stopa nezaposlenosti spustila blizu 12 posto, brzinsko smanjenje registrirane nezaposlenosti zasad prolazi bez znatnijeg utjecaja na zaposlenost. Posljednji poznati statistički podaci o broju zaposlenih i dalje su blago negativni u odnosu na prošlu godinu, no to nije zasmetalo strankama da u kampanju krenu sa zvučnim obećanjem o 145 (SDP), odnosno 180 tisuća radnih mjesta (HDZ) koje će kreirati u četiri godine. Ekonomisti su davno dokazali usku vezu između BDP-a i zapošljavanja po kojoj je stopa rasta zaposlenosti upola niža od stope rasta BDP-a. U hrvatskim prilikama to bi značilo da na 2 posto rasta BDP-a treba očekivati oko jedan posto veću zaposlenost. Hrvatska bi ekonomija stoga morala rasti po kineskim, a ne prema skromnim hrvatskim stopama rasta da bi se za četiri godine kreiralo 145 ili 180 tisuća novih radnih mjesta. Dugoročni potencijali hrvatskog gospodarstva loši su i kreću se oko jedan posto, a osim skupe državne potrošnje i velikog javnog duga uteg predstavlja i obrazovna politika.
Teško ostvariva obećanja
Nekad je Hrvatska slovila kao zemlja jeftine, ali dobro obrazovane radne snage, a sad smo ostali i bez jednog i bez drugog. S obzirom na bruto cijenu rada i ukupna davanja, više nismo jeftini, obrazovani i mladi ljudi masovno odlaze van, tako da će hrvatski poslodavci morati zapošljavati ljude srednje i starije životne dobi, a država će ulagati dodatna sredstva u doškolovanje ljudi koji su godinama izvan svijeta rada. SDP najavljuje da će širiti porezne olakšice na starije od 50 godina, ali i jačati stručno osposobljavanje mladih koje je ova Vlada bitno reducirala. HDZ također spominje porezne olakšice i poticaje, povoljne kredite za samozapošljavanje te motiviranje privatnog sektora da jače koristi javne programe zapošljavanja. Najave su jedno, a mogućnosti ipak drugo. Sociolog Teo Matković, koji je jedno vrijeme bio i drugi čovjek Zavoda za zapošljavanje, upozorava da Europski socijalni fond – koji stranke navode kao najvećeg “mecenu” – može financirati tek nekoliko tisuća ljudi godišnje, najviše desetak tisuća. Zdeslav Šantić, bankarski analitičar, upozorava da i sada u nekim sektorima nedostaju radnici, no stranke nerado odgovaraju na pitanja o uvozu radne snage.
– Naša prirodna stopa nezaposlenosti nije tako niska da bi se spomenuta brojka o 180 tisuća novozaposlenih regrutirala samo na domaćem tržištu rada. Postoje tu dvije razine problema, jedna je što je teško očekivati 180 tisuća radnih mjesta i uz dinamičniji rast od onog koji se predviđa. Druga su razina naši problemi vezani uz obrazovanje i problem odlaska radne snage. Brojke koje se spominju u kampanji bit će jako teško ostvariti – ističe Zdeslav Šantić .
Nužni jasni propisi
Predrag Bejaković, istraživač Instituta za javne financije, na stranačka licitiranja poručuje da država ne stvara radna mjesta.
– Stvara ih privatni sektor, a država samo jasnim propisima koji nisu podložni promjeni može potaknuti privatni sektor. Posve je pogrešna poruka koju političari šalju i licitiraju nečim na što imaju razmjerno malo utjecaja, ali stalnim promjenama propisa i nejasnim zakonima samo otežavaju razvoj i zapošljavanje – komentira Bejaković.
>> Maletić otkrila kako HDZ namjerava doći do 180.000 novih radnih mjesta
Ma tko više živi od obečanja političara? Ako se ne snađeš sam, crno ti se piše...