Bok i ćao! Ova dva kratka i tako uobičajena pozdrava u Hrvatskoj imaju u Vukovaru višestruku ulogu. Svaki dobro odgojeni Vukovarac pristojno će pozdraviti svoga susjeda, ali "bok" i "ćao" često služe kao nepogrešivo sredstvo za otkrivanje nečije nacionalnosti. Ako neznanac pozdravlja s "bok", onda je gotovo sigurno Hrvat. Ako pak pozdravlja s ćao, onda je Srbin. Tako su jedni i drugi zadržali političku korektnost, a opet mogu doznati ono što im je bitno. Nacionalnost u Vukovaru nije jedini kriterij, ali je gotovo nezaobilazna tema svakog ozbiljnog razgovora.
Kako u Vukovaru interpretacija povijesti i politike isključivo ovisi o tome iz koje se političke i nacionalne perspektive gleda, tako su i odgovori na neka jednostavna pitanja ne samo vrlo različiti i komplicirani nego često i dijametralno suprotni. Puno se priča o tome da su vukovarski kafići podijeljeni na nacionalnoj osnovi. Ali ni o tome nema suglasja. Predsjednik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara Tomislav Josić kaže da je ta podjela očita i da se točno zna koji je kafić srpski, a koji hrvatski. Nije ovdje riječ o tome jesu li vlasnici nekog kafića Srbi i Hrvati, nego o tome da se u njima osjećaju dobro samo jedni ili drugi. Josić objašnjava da se nikome neće dogoditi ništa ako zaluta u "krivi kafić", ali ponavlja da postoji podjela po toj osnovi.
Mi smo pak bili u kafićima u kojima se normalno pili Hrvati i Srbi. U jednom od njih sastao sam se s predstavnicima Udruge nogometnih sudaca čije je udruženje nacionalno mješovito. Jedina je podjela među njima na dobre i manje dobre suce. Nogometnim sucima je i u jednonacionalnim sredinama bilo opasno suditi lokalne natjecanja, ali mladi sudac Slaven Salopek tvrdi da nije imao neugodnosti.
– Neki su vrijeđali na nacionalnoj osnovi, ali se to odmah rješava jer su velike kazne. Vide se veliki napredak od mirne reintegracije. Osobno nisam doživio neugodnosti – kaže Salopek.
Političari mute vodu
Članovi nevladine udruge Dunav, koju već više od 20 godina vodi još uvijek mladi Saša Bjelanović, stanje u Vukovaru vide sasvim drukčije od onoga što govori Tomislav Josić. Razgovaramo u prostorijama udruge u kojoj se okupio nekoliko aktivista različitih nacionalnosti. Uvjeravaju me da je situacija u gradu puno bolje nego što bi se to dalo zaključiti prema medijskoj slici. Obični ljudi puno bolje surađuju i manje razmišljaju o podjelama. Tvrde da političari mute vodu kako bi homogenizirali svoje izborno tijelo i zadržali privilegije. O stanju u gradu puno se, kažu, može vidjeti po odnosu Vukovaraca prema njihovu djelovanju. Nekada su ih, ovisno s koje su strane dolazile optužbe, nazivali ustašama ili četnicima, a sada su ih prihvatili kao neku vrstu gradskog inventara. Tvrde da manjina prosvjeduje protiv ćirilice te da puno ljudi dolazi sa strane i truje odnose u gradu. Ako postoji neki animozitet prema udruzi Dunav, onda je uvjetovan kulturološkim razlikama. Dunav je okrenut alternativnoj kulturi. Da organiziramo neki koncert Cece ili Jelene Rozge, kažu, onda nas ne bi tako sumnjičavo gledali.
U Dunavu smatraju da je HDZ agresivnom politikom preplašio ljude, ali da je i SDSS na strahu homogenizirao svoje birače. Bivši gradonačelnik Sabo, koji je u zatvoru, previše ih je podsjećao na Partiju i Tita. Aktivist Dunava Stefan Babić iznosi zanimljivu tezu koja uopće nije usamljena u Vukovaru. Uvjeren je da HDZ i SDSS zatežu odnose u javnosti, dok se vrlo dobro dogovaraju kad je riječ o podjeli stranačkog plijena. Vrhuncem tog plijena smatra se zaposlenje u gradskoj upravi ili javnim poduzećima.
Najteže je poduzetnicima
Njihove riječi potvrđuju Vanda i Pavao Josić, poznati vukovarski prijeratni ugostitelji, koji su godine progonstva proveli u Istri, gdje su se također bavili ugostiteljstvom. Prvo su u svom rodnom gradu htjeli kupiti samo vikendicu, ali su ih povukle emocije pa su otvorili restoran i pansion. Odlično im je posao išao s "ratnim turizmom" sve dok nije počela kriza i demonstracije protiv ćirilice. Ljudi iz cijele Hrvatske dolaze u Vukovar pokloniti se žrtvama na Ovčari. Dolaze i školska djeca koja trebaju negdje prespavati i nešto pojesti. Bračni par Josić nema ništa pozitivno reći o vukovarskim političarima. Posao im pati od kada su počele demonstracije protiv ćirilice. Turisti otkazuju rezervacije jer se boje za svoju sigurnost.
– Nas su zvale mame i pitale jesu li njihova djeca sigurna u Vukovaru – žali se Pavao Josić dodajući da nije u rodbinskim vezama sa šefom Stožera Tomislavom Josićem. Politički su potpuno na suprotnim stranama. Vanda i Pavao ne vide podjelu u Vukovaru na nacionalnoj osnovi, nego raskol na "obične građane" i političke elite koje dobro žive od toga što stvaraju napetosti u gradu.
– Nijedna stranka i udruga koje su medijski eksponirane oko ćirilice nisu oštećene zbog negativnog imidža i problema u gradu. Svi su oni dobili svoje plaće i dotacije. Stradali smo samo mi poduzetnici koji ne živimo od proračuna – kaže Pavao Josić dodajući da je uvjeren da će se problem s ćirilicom riješiti nakon izbora ako HDZ dođe na vlast. Ispričao nam je anegdotu koja plastično potvrđuje uvriježeno mišljenje o političarima koji bacaju kost među narod kako bi ostali na pozicijama. Svojedobno je mogao vidjeti kako se u njegovu restoranu dogovaraju HDZ-ovac i SDSS-ovac. Kada je trebalo platiti račun, zamalo su se posvadili. Baš su napadno htjeli počastiti jedan drugoga.
– Bio sam šokiran kada sam malo kasnije čuo na radiju kako se ta dvojica političara svađaju – kaže Pavao Josić dodajući da su se sve glavne političke grupacije u gradu, dakle HDZ, SDP i srpska strana, "nakrcale" gradsku administraciju svojim ljudima. Nedavno je u gradu zaposleno osam ljudi i svi su oni tamo došli po političkoj liniji. Znali su tko će biti primljen prije nego što je natječaj bio završen. Objavili su imena na internetu i pogodili su bolje od Nostradamusa. Prema njegovim procjenama najmanje 50 posto zaposlenih u gradskoj administraciji je višak. Kritičan je i prema političkim predstavnicima Srba koji forsiraju posebne škole za svoju zajednicu. Nakon takve škole Srbi uopće nisu konkurentni na hrvatskom tržištu rada. Ne može naći radnu snagu jer Hrvati uglavnom ne žele raditi zato što im roditelji imaju mirovinu, a Srbe koji završe jednonacionalne škole ne može zaposliti jer ne govore hrvatski jezik.
– Meni Dalmatinci dođu na ručak nakon što se poklone na Ovčari. Ne može im onda doći konobar i pitati ih hoće li lebac – žali se Josić dodajući da je takvo stanje u gradu plod "ljubav između HDZ-a i SDSS-a".
Iseljavanje veliki problem
U Vukovaru se potiho govori o braniteljskim mirovinama kojih ima više od 5000, dok se u Vukovaru borilo najviše 2000 ljudi. Šef stožera Tomislav Josić smatra da je najmanje 2000 mirovina sumnjivo.
Mladi gradonačelnik Ivan Penava tjedno barem dva put dođe na veslanje na Dunav. Voli Dunav, a i veslanje dobro dođe da ga malo opusti od stresnog posla. Penava izgleda puno vedrije i optimističnije uživo. Ali čim smo otvorili politička pitanja, Penava kao da je stavio masku koja treba pokazati kako je u Vukovaru teško. Slaže se s našim zaključkom da je njegov grad puno ljepši i izgrađeniji nego što se to može zaključiti iz medija koji su uglavnom fokusirani na ćirilicu i nezaposlenost. Žali se da je država prepustila Vukovarcima da brane nacionalni identitet ovog grada te da im nitko iz Vlade ne želi pomoći. Odbija i pomisao da je ćirilica samo predizborni problem koji će se odmah riješiti ako Tomislav Karamarko pobijedi na izborima. Slično misli i šef Stožera Josić koji je uvjeren da HDZ nikada neće više pobijediti u Vukovaru ako popusti s ćirilicom. Penava ističe da je Vukovar simbol Hrvatske kao što su simboli zastava i grb.
– Normalna država ne može dopustiti da joj se nešto nameće. Tako se ne može dopustiti da se nešto nameće Vukovaru – ističe Penava. Priznaje da je veliki problem iseljavanje. Više od 30 medicinska sestra otišlo je iz bolnice. Iznio je podatak da je čak 30 posto stanovnika Vukovara starije od 65 godina, što je alarmantan podatak. Penava je sumnjičav prema srpskoj politici u Vukovaru za koju smatra da nikada do kraja nije iskreno prihvatila državu. Nije se upuštao u procjene jesu li lokalni Srbi pod izravnim utjecajem Vlade u Beogradu. Obje politike smatra istima. Sličan stav o lokalnoj srpskoj politici uglavnom dijele Hrvati bez obzira na to koliko bile velike političke razlike između njih. Nekako je opće mišljenje da su Srbi prihvatili Hrvatsku samo zato što su morali. Penava se pita zašto Srbija nije obnovila nijednu ulicu u Vukovaru. Iako se u rijetko čemu slaže s Pavlom Josićem, gotovo da imaju identičan stav o odvojenim srpskim školama i vrtićima. Kao da je želio reći da se djeca kroz takvo školovanje pripremaju za život u nekoj drugoj državi.
Nikada od mirne reintegracije odnosi između srpskih i hrvatskih političara nisu bili idilični. Međutim, barem su javne svađe bile pod nekakvom kontrolom. Znali su se javno posvaditi i vrijeđati, ali su onda na privatnim večerama zajedno vidali rane i međusobno se častili. U posljednjih godinu dana samo se javno svađaju. Nema tajnih i polutajnih sastanaka na kojima bi mogli izgladiti nesporazume.
Gradonačelnik Hrvat Penava i njegov zamjenik Srbin Srđan Milaković nikada se ne pojavljuju zajedno u javnosti. Na to se požalio Milaković kada smo s njim razgovarali u gradskom poglavarstvu Vukovara. Upire prstom prema Penavi koji ne želi ozbiljan dijalog.
– Imamo veoma lošu suradnju s gradonačelnikom. On se ne smije sa mnom pojaviti u javnosti – tvrdi Srđan Milaković koji spada u grupu mladih srpskih političkih lavova. Govori čisti srpski jezik s primjetnim vojvođanskim naglaskom. Nije to samo zbog toga što je u Vojvodini studirao pravo. To je postala neka vrst mode vukovarskih Srba koji su dosta okrenuti prema medijima i općenito utjecajima iz Srbije. Milaković je vrlo elokventan i ambiciozan političar. Ali glavne konce ipak vuče netko drugi. Neprijeporni je vladar među lokalnim Srbima neuništivi i dugovječni Vojislav Stanimirović. Bez njegov znanja i blagoslova nitko se ne može probiti na srpsku političku scenu. Milanković kaže da su Srbi počeli govoriti ekavicu iz Srbije zato što se u školi uči književni srpski jezik. Smatra da su se od rata promijenili Srbi i Hrvati. Prijašnji gradonačelnici bili su više zainteresirani za kompromis i dogovor.
– Osjeti se skučenost u razmišljanju hrvatske stane. Oni kažu da ne mogu progutati ćirilicu i onda o tome nema više razgovora – ističe Milaković. Slaže se s kritičarima da ima uhljeba u gradu. Dodaje da je Penava od kada je na vlasti zaposlio oko 15 ljudi te da nijedan nije iz "srpske kvote". Na naše pitanje hoće li se stvari poboljšati ako HDZ dođe na vlast Milanković odgovara da je do sada u pravilu u bilo tako. Pitanje je, međutim, hoće li se i sada dogoditi.
Do posla jedino kroz stranke
Kada se situacija u Vukovaru ne gleda isključivo kroz politiku, stvari izgledaju puno bolje. Što su apolitičniji Hrvati i Srbi, to se više druže i razgovaraju. Problem je u tome što se u Vukovaru glavni poslovi dijele u državnim poduzećima i gradskoj upravi pa su mnogi zbog egzistencije prisiljeni slijediti političke vođe. Bez političkog "poguranca" gotovo je nemoguće dobiti posao. U toj pat-poziciji Vukovar nikada neće postati prvi izbor za život. Stoga nije slučajno da mladi i obrazovani masovno odlaze. Vukovar je obnovljen i sigurno je jedan od ljepših gradova u Hrvatskoj. Vukovar se po ljepoti može usporediti sa Zadrom koji se ističe ljepotama hrvatske baštine. Ali ljudske duše nije tako jednostavno obnoviti. Još je teže zaboraviti ratne strahote koje i nakon 24 godine izazivaju noćne more.
>> Grad Vukovar i Općina Inđija uspostavljaju gospodarsku suradnju
>> Vukovar krenuo sa pripremama za osnivanje Mjesnih odbora
Umjereni, Ne treba ici unazad u 1945-u ili 1946-u, upitajte Frncuza i danas sto misli o Nijemcima, dobit ce te isti odgovor kojeg bi dobili 1945-e! Sto vi trazite da Hrvati zaborave sto su im Srbi ucunili i sto bi im i sutra ucinili ako dobiju priliku. Pa pogledajte izjave Nikolica koji i danas kaze da je Vukovar srpski grad. Pogledajte izjave Vucica i Vulina, a sto tek reci o malom Slobi Dacicu? Oprostiti se moze onom koji zatrazi ispriku, zaboraviiti nikada!