Iako je smjena Čede Maletića s mjesta predsjednika uprave Hrvatske poštanske banke već izazvala čuđenje ključnih medija, dojam je da je pozadina micanja jednog od najstručnijih i najsposobnijih menadžera preostalih u javnom sektoru jedan od dokaza da je smisao za odabir pravih ljudi i upravljanje ljudskim resursima ključni problem Kukuriku koalicije pa stoga i cijele države. A riba, definitivno, smrdi od glave.
Imao i podršku NO-a
Naime, iz šturih i teško dostupnih informacija može se rekonstruirati da odluku o smjeni Č. Maletića nije donijela nijedna od stručnih instancija koje bi za to trebale biti zadužene. Prije smjene ministar financija Linić prihvatio je prijedlog produljenja mandata Maletiću i njegovim članovima uprave, a Maletić je za svoj rad imao punu podršku i u Nadzornom odboru banke. Navodno je produljenje mandata prihvatio i novi ministar Lalovac, dok potpredsjednik Vlade za gospodarska pitanja Branko Grčić nije imao ništa ni s izborom Tomislava Vuića za novog šefa HPB-a, kao ni sa smjenom Č. Maletića. Sve je, po svemu sudeći, dogovorio osobno premijer Zoran Milanović, a to u metežu koji je izazvao raskol u SDP-u sada ima posebnu težinu. Otvaraju se brojna pitanja.
Činjenica je da je nakon izbora upravo Slavko Linić zadržao Čedu Maletića jer je kao stari financijaš znao procijeniti brojke koje mu je prezentirao Maletić. Je li Maletić pao jer je premijer možda pomislio da je on Linićev čovjek, što pak nije mogao otrpjeti? Inače, Maletić je u HPB doveden za mandata Jadranke Kosor da bi spasio što se može spasiti nakon godina rasipanja dok je u eri Ive Sanadera HPB vodio Josip Protega. Maletić je napustio bolje plaćen posao u Imex banci te je uspio u, činilo se, nemogućoj misiji. Proveo je radikalne otpise nenaplativih Proteginih kredita, ali je uz to ubrzo počeo bilježiti rast. U razdoblju 2010.-2013. HPB je povećao tržišni udio po gotovo svim ključnim parametrima poslovanja te je doslovno tukao rezultatima puno bolje kapitalizirane banke iz privatnog sektora.
Maletić je tu misiju odradio i uz relativno lošu kadrovsku i informatičku strukturu te je i bez mogućnosti da državnim plaćama primami vrhunske menadžere ubrzano transformirao banku.
Iako je te napore prepoznao cijeli financijski sektor, to iz nekog razloga ništa nije značilo premijeru Milanoviću koji se očigledno s velikom lakoćom odriče radišnih i predanih ljudi. Poznavatelji prilika kažu da u vrijeme pripreme privatizacije Maletić gotovo nije izlazio iz banke. Spada li Maletić u krug ljudi čije ponašanje iz osobnih razloga, kao što je tvrdio bivši ministar Linić, nije odgovaralo premijeru Milanoviću? Jasno je da je Maletić bio bankar koji se susretao s nizom zahtjeva i pritisaka, ali će vjerojatno ostati nerazjašnjeno je li žrtva principijelnosti. Maletić, naime, osobno inzistira na bankarskoj diskreciji te ne želi komentirati smjenu.
Teška kontradikcija
Posebno je osjetljivo što je Maletić smijenjen u trenutku kad je trebalo pripremiti dokapitalizaciju HPB-a. Potpuno je očigledno da je odluka o smjeni u teškoj kontradikciji s vremenom u kojem se mora odraditi dokapitalizacija, a Maletiću je praktički oduzet mandat da donosi ključne, strateške odluke. Tomislav Vuić koji dolazi u HPB čovjek je s kvalitetnim referencijama iz Erstea, ali bi njegovo pojavljivanje tek u rujnu moglo HPB uvesti u nezgodan cajtnot kad je u pitanju ispunjavanje kapitalnih zahtjeva HNB-a. Nije problem što je u javni sektor uveden još jedan stručnjak kao što je Vuić, ali je problem što je zbog toga morao biti smijenjen dokazano dobar Čedo Maletić. Istodobno razina neznanja i amaterizma na cijelom nizu javnih i vrlo važnih pozicija je katastrofalna. Je li moguće da nije mogao pasti nijedan stranački uhljebljenik ako je iz nekog razloga premijer morao u javni sustav uvesti T. Vuića, nego je žrtva morao biti Čedo Maletić, pitaju se financijski stručnjaci.
Komunisti su inteligentne i radišne Hrvate poubijali ili prognali u svijet bijeli. Ovi što još nešto vrijede i što je je još uvijek u Hrvatskoj pakiraju kofere. Tko će diči Hrvatsku na noge? .....ovi crveni debili?