Za nevolju, sav se taj cirkus morao dogoditi baš Boži Petrovu, onome koji je Saboru obećao vratiti godinama narušavani dignitet. Već prvog radnog dana novi je šef parlamenta naletio na živi zid, doslovno, u tijelu Ivana Pernara. Preko noći u zaborav pade raskol stranke, diploma i deračina Vladimire Palfi, pa i Pernarove izjave tipa “tko ste vi da prijetite saborskom zastupniku”, bila su dovoljna dva-tri saborska stand-up nastupa da preraste u fenomen koji zavređuje kakvu kvalitetniju sociološku studiju.
Walter brani Hrvatsku
Jedva dva tjedna kasnije predstavlja se kao Walter koji brani Hrvatsku, daje intervjue za rusku agenciju Sputnik, nosi epitet pučkog tribuna, heroja društvenih mreža, medijske zvijezde na čije se intervjue čeka u redovima, pa i neformalnog vođe oporbe kamo se prometnuo umjesto posve indiferentnog Zorana Milanovića. Svoju ulogu dvorske lude, mora mu se priznati, Pernar igra toliko dobro da u javnosti ispod radara prolazi činjenica da u 50 istupa samo u prvom tjednu zasjedanja svoj imidž gradi na nihilizmu i kritici postojećeg, istodobno ne nudeći ama baš nikakva konstruktivna rješenja. I nije jedini koji je sabornicu posljednjih dana odlučio koristiti kao pozornicu. Paradoksalno, ispada da će se Mostu i njegovu šefu obiti o glavu prvo u nizu famoznih jamstava koje otvara mogućnost da na idućim izborima narod svojim preferencijalnim glasovima odabire čak tri kandidata s izbornih lista. Nije li to ujedno i pozivnica za sve vrste osobenjaka koji će, sva je prilika, do nemila iskušavati urođenu, gotovo propovjedničku mirnoću šefa Sabora iz redova Mosta?
I nije Pernar jedini koji je krenuo u bitku za svaki preferencijalni glas.
Taj je populistički val zajahao i SDP-ov Gordan Maras, relativno bezlični Milanovićev ministar poduzetništva i obrta, koji je privukao reflektore kada je poput brižnog starijeg brata stao u obranu Pernara kada su ga iz HDZ-a napali da je bio jedan od njih (?!). Ima tome koji dan kako je Maras, prosvjedujući protiv najavljene porezne reforme, u sabornicu unio košaru s kruhom i mlijekom pa malo galamio dok mu Reiner nije oduzeo riječ, nastavljajući tamo gdje je u proteklom sazivu stao već poprilično istrošeni Nenad Stazić.
Ako je suditi prema prvim nastupima, najglasniji glas desnice bit će Željko Glasnović koji govori sve ono što u ovom trenutku ne smije Stevo Culej, pa i to da “hrvatski poreznik ne bi trebao plaćati da gledamo Tesnu kožu, Radu Šerbedžiju, partizanske filmove” jer smo dio “Mittel Europe”. Iz ekipe Mosta najaktivniji je i nadalje Miro Bulj, a sve upečatljiviji, konkretan i brz na jeziku je i Nikola Grmoja. Zanimljivo, zasad su najtiši zastupnici najveće parlamentarne stranke. Valja zabilježiti aktivnosti Josipa Borića i Tomislava Klarića, no od epiteta saborskih vladara još su miljama daleko. Da na njihova mjesta postave lutke, kao što reče Ivan Pernar, nitko ne bi primijetio.
Teatar u gostima
Sve blagodati “teatra u gostima” već su davno prepoznali Stipe Petrina ili Dinko Burić, pa i Anto Kovačević, vlasnik autorskih prava na izjavu o madracu i mudracu. Sedam godina kasnije mudraca je i dalje na pretek, a konstanta (i) ovog saziva Sabora prazne su klupe, jalove rasprave i združeni otpor prema sankcijama po svom džepu. Na Markovu trgu ništa novo, pod kapom nebeskom.
>> Stanka zbog pokušaja ubojstva Lekovića: Policija nije riješila ni jednu od 90 prijavljenih prijetnji
našlo bi se još bitangi u saboru osim ove trojice