Eto lijepog primjera zašto Hrvatska baulja i nikako ne uspijeva privući investitore. Za tri tjedna istječe rok svjetskim naftnim kompanijama da se jave za istraživanje i crpljenje plina i nafte u Jadranu. Na privlačenju ulagača vlada radi više od godinu dana. I to uspješno jer do sredine srpnja dokumentaciju u data-roomu Agencije za ugljikovodike platilo je 40-ak svjetskih kompanija.
No, pred zatvaranje natječaja predsjednik RH Ivo Josipović istupa i kaže da se suprotstavlja istraživanju nafte u Jadranu, da je to ekološki opasno te da se može tražiti samo plin. Sa stajališta Vlade i biznisa, predsjednik RH upravo sabotira njihov projekt. Sa stajališta Zelenih, predsjednik se “autao” u pravom smjeru i podriva projekt od kojega zaziru. Problem je u vjerodostojnosti. Kako on nije tek privatna osoba, nego predsjednik, njegovo “ne” istraživanju nafte u Jadranu dovodi u pitanje i vjerodostojnost države. Ne pomaže što je, kad su zaredale reakcije, pokušao “razblažiti” klasičnim stavom da su ga “novinari krivo shvatili”.
Osim toga, Josipović je bio zagovornik bušenja Jadrana, uzeo je u tome aktivnu ulogu i putovao u SAD da bi zainteresirao američke ulagače. To je bilo prije pola godine kada je bio na energetskom summitu u Houstonu i čelne ljude Exxon-Mobila, Halliburtona i Conoco-Phillipsa pozvao da se uključe. I jesu. A sada im netko iz RH mora javiti “Houston, we have a problem”, rečenicu astronauta koji javljaju da je propala misija Apolla 13. Nije usporedivo s istraživanjem Mjeseca, no hrvatska se Vlada odlučila za istraživanje Jadrana. I to postavila kao glavni projekt, toliko važan da nije bilo ni uobičajenog sporenja SDP-a i HNS-a. Ministar Ivan Vrdoljak naciju je uvjeravao da će projekt od RH napraviti mini Norvešku i da ćemo zarađivati milijarde dolara. Prije Houstona Josipović je obišao američki Kongres, a razgovarao je i s potpredsjednikom SAD-a Joeom Bidenom. Tada je predao poruke politici i naftnom biznisu u SAD-u da je “Hrvatska stabilna zemlja, koja ima znanja i prirodnih resursa”, a izrazio je i “zadovoljstvo dokumentacijom koju je Vlada izradila o mogućim nalazištima nafte i plina u Jadranu, za što američke kompanije pokazuju interes”.
Istina, prethodno je u blogu u “Financial Timesu” Josipović naveo da je “čistoća Jadrana dragocjena za važan turistički sektor u RH, koji mora biti zaštićen” pa je, uz istodoban poziv Amerikancima da nađu naftu i plin, poručio da se pobrinu da se “to radi uz najviše ekološke standarde”. U međuvremenu u RH se zahuktala predsjednička kampanja, a Josipović se počeo sastajati s Mirelom Holy, koja predstavlja i Zelene i koji, potkraj rujna Josipoviću uvjetuju potporu time da se izjasni protiv vađenja nafte u Jadranu. Josipović je zbrojio anketne glasove ORaH-a i oprostio se od američkih prijatelja iz Houstona. Gdje je, dakle, pogriješio? Doveo je u zabludu svjetske naftne kompanije. I premda njegova nije odlučujuća, ne zvuči dobro kad se projektu iznenada protivi predsjednik države. Mogao se, dakle, prethodno informirati sa stručnjacima i “pozeleniti” na vrijeme, a ne sada kada završava natječaj. Nadalje, odakle Josipoviću informacije da u Jadranu nema ekonomski isplativih naftnih polja? To će, valjda utvrditi stručnjaci. Sam stav da je crpljenje nafte iz Jadrana rizično i opasno za turizam jest razuman. No to se znalo i prije odlaska u Houston. Trebao je, dakle, na vrijeme tražiti oprez i Vladu upozoriti da zbog novca ne riskira moguću ekokatastrofu. I tada bi Josipović bio vjerodostojan.
>> Josipović i dalje u velikoj prednosti pred Grabar Kitarović
>> Josipović: Crpiti naftu iz Jadrana nije isplativo, bolje vaditi plin
Pa zar mu ORaH vjeruje.On se okreće kako vjetar puše.I kad dobi izbore.Zaboravit će on ORaH.Kako je zaboravio.Da je predsjednik Hrvatske.Jer u zadnje vrijeme.Samo prića o regiji,a hrvatsku je zaboravio....