1. Ministar Kotromanović rado bi da vi režirate mimohod na Dan pobjede. Biste li to prihvatili?
Nikad se nisam okušao u režiranju protokolarnih svečanosti pa nisam posve siguran da bih bio prava osoba za taj zadatak. Režija igranog filma i režija mimohoda su dva potpuno različita svijeta. No, iskreno mi je drago što me se ministar Kotromanović sjetio i spomenuo kao mogućeg redatelja.
2. Što kažete na dvomjesečna politička prepucavanja o tome gdje bi i kada trebao biti mimohod?
Nije da sam baš pratio rasprave o tome gdje će se i kad održavati mimohod, no kad je riječ o Domovinskom ratu i obilježavanju jednog tako važnog događaja poput “Oluje”, stvari su vrlo osjetljive, pa me s jedne strane i ne čudi što je dogovor postignut tek nakon dva mjeseca. Nadam se samo da zbog toga neće patiti organizacija samog događaja. Nažalost, i u mom poslu se stvari gotovo uvijek rješavaju u zadnjem mogućem trenutku, tako da sam na to već naviknut, baš kao i velika većina hrvatskih građana.
3. Nakon uspjeha vašeg ratnog filma “Broj 55” pripremate li neki novi igrani filmski projekt?
Trenutačno radim na novoj sezoni TV serije “Kud puklo da puklo”. A sljedeći igrani film trebao bi se početi snimati početkom iduće godine. Scenarij je napisao Josip Mlakić po vlastitoj knjizi “Mrtve ribe plivaju na leđima”, a podsjećam da je Josip Mlakić bio i autor scenarija za moj prvi igrani film “Živi i mrtvi”. No, ovaj put nije riječ o akcijskoj ratnoj priči, već o filozofskoj drami smještenoj u suvremenu Bosnu i Hercegovinu. Josip je priču nazvao “Kratkim rezovima na bosanski način”, jer je po vlastitom priznanju bio inspiriran književnim opusom Raymonda Carvera. Producent tog novog filma bit će moj stalni glumac Slaven Knezović.
>> 'Tri, četiri godine na ratištu daju materijala za 400 života'
Ma čovječe Božji, makni se od toga. Kakav mimohod, pa ima li netko pismen u ovoj državi? Mi kad smo 1995. radili mimohod, dok je na čelu države bio doktor Tuđman, znači pismen i školovan čovjek za razliku od ovog što nam se danas nudi, samo naš vojkni dio priprema, znači rad s ljudima trajao je puna tri mjeseca. I još prije toga bila su neka 2-3 tjedna selekcije. A na organizaciji se počelo raditi i puno prije toga. Dakle, za neki ozbiljan mimohod koji bi se trebao održati za dva mjeseca jednostavno nema vremena. Najbolje bi bilo sve otkazati, i slaviti Oluju onako kako se slavi oduvijek.