Ovo je bio ratni čin. Pravi napad. Nije tu bila riječ o klasičnoj terorističkoj egzekuciji, nije to bio slijepi terorizam. Ubojice su došli u Charlie Hebdo, ljude su prozivali po imenu da bi ih smaknuli. Ovo što smo vidjelu u Parizu, to je neki novi i čudan tip terorizma.
Duh Francuske
Komentira tako francuski intelektualac i filozofska zvijezda Bernard-Henri Lévy krvava događanja u Parizu. Uzbuđen je, govori emfatično. Kao i uvijek, zavrnuo je rukave na snježnobijeloj košulji raskopčanoj do pupka. Grč na njegovu licu – koščato je i markantno, uokvireno bujnom kosom.
– Bog je mrtav, ali je moja kosa savršena – apokrifna je rečenica koju pripisuju Levyju. Pa i sada, dan nakon mučnog pokolja u redakciji satiričkog časopisa.
– Charlie Hebdo je mali časopis, rekli bismo da pripada undergroundu, ali on potpuno utjelovljuje duh Francuske, ono najbolje od Francuske. A ubojice su pokušali ubiti duh Francuske. A što sada? Nastaviti. Obveza svakog pisca i novinara je da nastavi raditi – vapi Lévy.
Prošao je tranziciju od katedre filozofije do intelektualca per se, pisca skribomanskih kapaciteta i autora filmova sumnjive kvalitete. Početkom ‘90-ih godina prošlog stoljeća manje se bavio Hrvatskom, koju je prepustio kolegi iz istog kružoka novih filozofa Alainu Finkielkrautu, a puno više Bosnom i Hercegovinom i srpskom agresijom.
Europska bolest i patogena represija krivnje Europe zbog nedjelovanja u krizi opće je mjesto njegova angažmana. Rođen u židovskoj obitelji u Alžiru, u Francusku se doselio s dvije godine. I dandanas razmišlja nosi li ili ne židovsku krivnju te koliko ga je obilježio privilegiran život, jer njegov se otac, borac u španjolskom ratu, obogatio poput Kreza preradom drva.
Tako je, bez egzistencijalne, barem one materijalne, tjeskobe, putovao i bavio se Libijom, Sirijom, Gruzijom... BiH ga progoni od početka rata u bivšoj Jugoslaviji kad je, sjeća se, dolazio često i u Hrvatsku, prolazeći sablasno praznim Vukovarom, izbezumljen od misli da Europa i svijet gledaju genocid.
Sinovi Europe
– Europa ima dvostruki karakter, snagu i slabost, ponos i samoozljeđivanje. Europa je iznjedrila najbolje: sekularizam, ljudska prava, ali i najgore, kolonijalizam i nacizam. Svi smo sinovi takve Europe – smatra.
U takvoj Europi, i u Francuskoj nakon pokolja, posebnu ulogu trebaju imati muslimanski vjerski vođe.
– Moraju se obratiti ljudima, moraju jasno i glasno reći da su ubojice neprijatelji islama. Da islam nije to, jer islam nije ova užasna karikatura koju su iscrtali ovi napadači. Stoga je sad tren da svi muslimani izađu na ulicu i kažu: Ne, ne u moje ime – kaže filozof Bernard-Henri Lévy.
No pred Francuskom je još jedan važan zadatak: – Francuzi ne smiju napraviti grešku i kriv o prepoznati islam kao neprijatelja. Islamizam i radikalizam jesu neprijatelji, ali islam nije.
>>Napadač na Charlie Hebdo više je volio rap i cure, nego džamiju
>>Urednik Financial Timesa: Charlie Hebdo provocira i ismijava muslimane
Hajde, malo razuma u ovom kaosu... Bravo, Lévy. Što se tiče podignutih rukava i uzbuđenosti, strast je prvo obilježje Francuza i Židova, a on je i jedno i drugo. :)