sport i biznis

Najskuplja hrvatska grla – Ante Todorić platio kobilu 102.000 eura

vanja mamić
Boris Ščitar/Večernji list
28.04.2013.
u 16:00

Vanja Mamić u početku je kupila grlo za rekreativno jahanje, no danas se ravnopravno nadmeće s profesionalnim jahačima na visinama prepona 1,20 do 1,30 metara, a trener joj je Renato Levanić

Božo Vidović, nekadašnji vlasnik vinarije i hotela na otoku Visu, u posljednje vrijeme bavi se uzgojem trkaćih konja, galopera. Vlasnik je 32 trkaća konja, a nedavno je prodao 50 posto vlasništva grla Kastilo, trogodišnjeg konja njemačkog uzgoja, i to za 200.000 eura. To je rekordna cijena za koju je prodano grlo u vlasništvu hrvatskog trenera. Kupac je Team Valor International koji je ujedno vlasnik trenutačno najboljeg svjetskog konja Animal Kingdom koji je pobjednik Kentucky Derbyja i Dubai World Cupa za 2013. godinu.

Rudnik zlata se ne prodaje

– Taj Team kupuje samo najbolje konje i zato mi je velika čast što su došli do mene. Imao sam još nekoliko ponuda za grlo Kastilo, oni su me tjednima nagovarali i onda sam pristao da im prodam 50 posto vlasništva. Zašto nisam prodao 100 posto? Pa zašto prodavati rudnik zlata. To grlo uskoro odlazi u Ameriku gdje će nastupati na utrkama i od svake zarade meni ide pedeset posto. Do kraja trkačke karijere ja ću mu ostati trener, a s njim će u Ameriku moja kći Paula – istaknuo je Božo Vidović koji se sasvim slučajno našao u konjičkoj industriji.

– Prije nekoliko godina kupio sam kćerki konja. No, nisam bio zadovoljan kako se grlo trenira pa sam uzeo tjedan dana godišnjeg i sam ga počeo trenirati. Ljudi su mi se smijali, a ja sam govorio da će taj konj uskoro pobjeđivati na svim utrkama. Tako je na kraju i bilo. Prodao sam vinariju i hotel na Visu i kupio imanje u Starom Glogu gdje sam napravio ranč i trkaću stazu. Imao sam veliku volju, bio sam uporan i učio sam iz dana u dan. Eto, danas moje ime nešto znači u tom galoperskom svijetu. I to sve s timom koji broji samo pet ljudi. U timu su dva štalara, dva džokeja iz Sinja, moja kći i ja – istaknuo je Vidović.

Grlo Kastilo kupio je prije tri godine za 13.000 eura. Danas je njegova vrijednost četiri milijuna eura. Božo Vidović jedini se u Hrvatskoj bavi samo kupnjom, treningom i prodajom trkaćih grla.

– Radio sam puno poslova, ali sa stopostotnom sigurnošću mogu reći da je ovo jedan od najunosnijih poslova – istaknuo je Božo Vidović.

Trkaći konji puno su skuplji nego oni u preponskom jahanju. Najskuplje prodani trkaći konj zasad je Zeleni majmun. Prodan je za 17 milijuna dolara, no kupcu se nije isplatio jer se nije pokazao dobrim na stazi.

– Malo ljudi zna da je vlasnik trenutačno najskupljeg trkaćeg konja Hrvat, Toni Šantić. Njegova kobila vrijedi 50 milijuna dolara, bila je triput zaredom pobjednik derbija u Melbourneu. Toni inače živi u Australiji gdje trenira velik broj trkaćih konja – istaknuo je Božo Vidović.

Još nekoliko ljudi u Hrvatskoj ima vrhunske i skupe trkaće konje, poput Ive Serdara, koji za sebe kaže da živi za taj sport. Trenutačno ima u vlasništvu 15 trkaćih konja. Nedavno je kupio kobilu za 4000 eura koja je protekli vikend odnijela odmah pobjedu u Italiji i već se ispatila njezina kupnja jer je novčana nagrada bila oko 6000 eura.

– Hrvatsku poslovnu elitu ne zanimaju previše trkaći konji. Milan Bandić jednom je kupio tri trkaća konja, ali ih je brzo i prodao – istaknula je Tajana Grdak, trenerica trkaćih konja.

Jedno vrijeme trkaće je konje kupovao i Stjepan Fiolić, ali se onda prebacio na kupnju grla za preponsko jahanje. Ovih dana prodaje 40 grla, a svakog je procijenio na 5000 eura.

Grlo mjesečno košta 500 eura

–Sigurno su među tim grlima dva-tri koja bi mogla napraviti dobru karijeru u preponskom jahanju – rekao je Ante Šimleša, koji se do prije nekoliko godina bavio kupnjom, treningom i prodajom grla za preponsko jahanje.

– Ajmo reći da sam se ja prvi počeo baviti tim poslom. No, danas si ne mogu priuštiti da potrošim novce za grlo koje se kasnije pokaže neisplativim. Ne mogu ući u taj rizik. Zato je puno lakše nekima, poput Trajbara ili Navojca, koji uz konjički klub imaju još jedan ili dva posla. Njima nije bitno hoće li određeno grlo prodati za jedan, dva ili šest mjeseci. Posljednje tri godine više se ne bavim preprodajem konja. Danas si kupnju grla mogu priuštiti samo direktori velikih tvrtki ili menadžeri. Prosječna cijena konja je 5000 eura, ali njegovo mjesečno održavanje košta 500 eura. U tu cijenu uključen je smještaj, hrana, čišćenje i trening. Tko danas od sportaša može odvojiti 500 eura? Gotovo nitko i zato naši vrhunski preponski jahači u svom vlasništvu imaju jednog do dva konja, a uglavnom jašu na grlima čiji su vlasnici nešto imućniji ljudi – istaknuo je Šimleša.

Ante Todorić vlasnik je kobile Diamond Jana Waters. Navodno je kobilu pasmine holstein, najkvalitetnije pasmine za preponsko jahanje na svijetu, platio 102.000 eura. No, nije ju kupio s namjerom da sam na njoj jaše, nego ju je ustupio hrvatskoj konjičkoj reprezentaciji. Ante je kao predsjednik Nadzornog odbora Agrokora s direktorom marketinga Jamnice uime Jamnice kupio konja kako bi pomogao razvoju konjičkog sporta u Hrvatskoj. Na vrhunskoj kobili jahala je prvo naša najtrofejnija jahačica Andrea Novak, a danas je jaše Andrija Hrgović. Na nedavnom 1. kolu Croatia kupa, na visini prepona 1,30 metara, ta kobila bila je tek četvrta i s tim mjestom osvojila je samo 750 kuna.

– Danas je klubovima puno unosnije da iznajmljuju boksove za grla. Što više boksova, to je veća zarada, ali i veći troškovi. Zagreb je trenutačno centar preponskog jahanja i ima desetak takvih štala i nema bojazni da neko grlo neće biti smješteno. Naravno, ljudi poput Emila Tedeschija ili Nadana Vidoševića, koji su djeci kupili grla, ne mogu ga držati kod sebe doma – istaknuo je Šimleša.

– Imali li u Hrvatskoj vrhunskih skupih konja u preponskom jahanju?

– Nema. Mi nemamo profesionalnih uzgajivača, nemamo profesionalnih klubova. Zna se dogoditi da netko kupi mladog, nepoznatog konja koji napravi dobru karijeru pa ga se proda za velike novce. Takav slučaj imao je Zlatko Navojec.

– Za koliko ga je prodao?

– To se ne zna. To se ne priča. Jedino se znaju cijene konja na aukcijama. Ali na aukcije idu samo mladi konji. Bolji i stariji konji ne idu na aukciju, oni se prodaju uglavnom u tajnosti.

– Ima li kod nas aukcija?

– Nema jer nema interesa.

– Koliko se kod nas mjesečno proda grla?

– Nijedno. Prije deset godina još se moglo prodati pet grla. Danas ništa. Nula bodova – zaključio je Ante Šimleša. 

>> Hrvatska prvi put ima osvajače Grand slama

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije