– Svakodnevno smo svjedoci kako su građani u sve težoj situaciji. Naplata od njih sve je teža iz godine u godinu, a bez nekih bitnih poboljšanja trendova u zapošljavanju neće biti pomaka nabolje – istaknula je Barbara Cerinski, direktorica tvrtke EOS Matrix na predstavljanju istraživanja “Navike plaćanja u Hrvatskoj”.
Najbolji je pokazatelj, kaže, iznos prosječne uplate u procesu naplate potraživanja; dok je 2010. iznosio 100 eura po uplati, lani je pao na 60 eura, a ove godine na 40 do 45 eura.
– Ova nam se godina čini uvjerljivo najtežom – kaže B. Cerinski te, uspoređujući situaciju s europskim zemljama, objašnjava da se urednost plaćanja u zapadnoj Europi ove godine u odnosu na prošlu poboljšala za prosječno šest dana, u istočnoj Europi za dan. Kod nas je putanja silazna.
Za tvrtke fleksibilniji rok
Najpouzdaniji su u plaćanju i ove godine Nijemci i Rusi, dok su “ozloglašeni” Španjolci i Grci znatno poboljšali svoje navike plaćanja.
– Prema iskustvima kolega iz Grčke i znajući kakve su sve benefite tamo uživali, moralo se raditi na disciplini plaćanja, posebno u segmentu “business to business” gdje je rok dospijeća čak 81 dan.
Prema istraživanju platnih navika klijenata 200 hrvatskih tvrtki, građani im ipak, u 81 posto slučajeva, račune plaćaju do dospijeća, dok im tvrtke račune na vrijeme podmiruju u 53 posto slučajeva. Čak 41 posto poduzeća kasni s plaćanjima, a šest ih posto nikad ne podmiri dug. Neplaćeni računi građana u prosjeku su niži od 500 eura (53 posto slučajeva), dok ih je kod poduzeća 38 posto većih od 5000 eura. Rokovi plaćanja za građane iznose prosječno 20 dana i puno su kraći nego za tvrtke kod kojih je taj rok 45 dana, znatno dulji nego u većini europskih zemalja. U zemljama zapadne Europe poduzeća zahtijevaju od klijenata da svoje račune podmire oko sedam dana prije nego što je to prije bio slučaj te im se trenutačno 76,4 posto računa plaća na vrijeme.
Komunalci pa banke
– Građani plaćaju bolje zbog osjećaja moralne obveze. Čovjek se ne osjeća ugodno kad je dužan. Kod pravnih osoba stvari su bitno drukčije, ljudima s kojima kod njih razgovaramo u računovodstvu to je radno mjesto, a nakon posla odlaze kući. Usto, tvrtke imaju i problema s likvidnošću jer ne mogu naplatiti svoje dugove – objašnjava B. Cerinski priznajući da i EOS ima nenaplaćenih potraživanja od poduzeća koja ih angažiraju. Klijenti su im uglavnom telekomunikacijske kompanije, banke, leasing-kuće, osiguranja, kataloške prodaje....
– Plaćaju se prvo esencijalne potrebe za normalan život; voda, struja, komunalije. Nakon toga na redu su banke; krediti i minusi na tekućim računima. Ljudi ne vole biti dužni banci ako ne moraju. Tek tada dolaze na red telekomi i sve ostalo – otkriva direktorica EOS-a.
Na plaćanja domaćih uvoznika žale se dobavljači iz inozemstva pa EOS često angažiraju njihove sestrinske tvrtke “izvana” kako bi pokušale naplatiti potraživanja u Hrvatskoj.
– Znatno je rjeđa obrnuta situacija.
Razlozi neplaćanja i kašnjenja uglavnom su uzrokovani gospodarskom situacijom.
– Na žalost, malo je onih koji ne plaćaju zbog komoditeta, zagube račun ili su zakasnili zbog odsutnosti. Na žalost, sve je više onih koji su ovršeni, s minimalnim ostatkom ili su ostali bez posla – kaže B. Cerovski.
Najmanje ih je u kategoriji “nerazvijene svijesti o obvezi plaćanja”, no ima i takvih koji, primjerice, kasne jer su na uredno plaćenom ljetovanju. Za ljude koji rade u naplati presudan je faktor vrijeme; “mlađi” dug uvijek je lakše naplativ, a niži su i troškovi za sve uključene strane.
