Ne bih rekao da sam se rodio kao curica. Djeca se rađaju kao djeca, kao osobe, a interpretacija doktora bila je da sam rođen kao žensko dijete. A meni je cijeli život u pozadini stajalo da to što drugi kažu, da sam žensko, jednostavno ne stoji. Objašnjava mi to Željko (za potrebe priče promijenjeno ime) u kafiću jednog zagrebačkog trgovačkog centra. Tom Zagrepčaninu rođenom prije 28 godina danas se nitko ne bi obratio u ženskom rodu. Dvije godine uzimanja hormona učinilo je ono što je i trebalo učiniti – dobio je muški glas, izrasla mu je brada...
Partnerstvo radi državljanstva
Ime je promijenio još prije dvije godine, a ostalo mu je još da zatraži i pravno priznanje roda (tj. promjenu oznake spola u dokumentima) na temelju života u drugom rodnom identitetu. A to će, kaže Željko, zatražiti uskoro. Vjerojatno do kraja godine. Do tada bi trebao prikupiti i svu dokumentaciju koja mu je potrebna za promjenu spola temeljem života u drugom rodnom identitetu, na što, prema izmijenjenom Zakonu o državnim maticama, ima pravo.
Onog trenutka kada Željku na osobnoj iskaznici, u rubrici spol umjesto slova "Ž" bude pisalo "M" Hrvatska će dobiti jednu veoma neobičnu obitelj, a definicija životnog partnerstva kao zajednice dviju osoba istog spola past će u vodu. Željko je, naime, sa svojom dugogodišnjom partnericom ove jeseni, nakon stupanja na snagu Zakona o životnom partnerstvu, ozakonio svoju vezu. Napravio je to, priznaje, iz čisto praktičnih razloga. Kako mu partnerica nije hrvatska državljanka, zajedno su mogli biti jedino tri mjeseca u pola godine jer je ona u Hrvatskoj smjela boraviti jedino u statusu turista. Pa su odlučili sklopiti životno partnerstvo kada su već imali zakonsku mogućnost da budu stalno zajedno.
– Hoćemo li mi jednog dana možda razvrgnuti životno partnerstvo i potom sklopiti brak, na što ćemo nakon pravnog priznanja mog roda imati pravo, to ćemo još vidjeti. Vjerojatno hoćemo, budemo li jednog dana htjeli posvojiti dijete. Inače, zaista mi je svejedno – kaže Željko. Ono što mu je puno važnije i što je i najnevjerojatnije u ovoj priči je to što njegovo traganje za "pravim spolom" nije dovelo do prekida s njegovom partnericom.
– Kada sam sa 20 godina upoznao svoju djevojku, predstavljao sam se kao žena. I kako je ona lezbijka, bili smo istospolni, lezbijski par. Ja u to vrijeme još nisam bio načisto sam sa sobom, što sam točno. Nekako smo to zajedno kroz godine otkrivali. Naravno da je to njoj bio šok i naravno da nju i dalje privlače žene, a ne muškarci, ali ni u jednom trenutku ni njoj ni meni nije palo na pamet da prekidamo, da odustanemo jedno od drugog. Zavoljeli smo se, što da vam kažem. Ljubav je očito bila jača od spola – kaže kroz smijeh Željko. I iako na prvi pogled djeluje da je njegovo traganje za pravim spolom bilo poprilično teško i traumatično, Željko tvrdi da to nije bilo baš tako.
– Neka djeca to shvate već jako rano, s dvije-tri godine. Kod mene je to uvijek bilo nekako u pozadini, uvijek tu, ali nikada kristalno jasno. Jednostavno sebe ne smatram toliko binarnom osobom. Svijet nije tako crno-bijel, pa ni u smislu spola i roda. Puno je više šarenila i raznolikih boja u životu. S vremenom sam shvatio da više preferiram da mi se ljudi obraćaju u muškom, a ne ženskom rodu. Shvatio sam da što sam si više izgledao kao muškarac da mi se to više sviđalo pa sam se šišao na kratko, nosio mušku odjeću. Roditelji su zapravo shvatili što se događa tek kada sam im ja to rekao. Dugo sam za njih bio lezbijka, ali o rodnom identitetu nismo nikada razgovarali – ističe Željko.
Koliko je dugo to traganje trajalo ni njemu samom nije lako reći. Ne može reći ni da će ono gdje se nalazi danas ostati potpuno nepromijenjeno za 5, 10 ili 20 godina, ali ono što zna je da što se više približavao toj slici sebe kao muškarca da mu je bilo draže vidjeti se u ogledalu. Sada kada ima i bradu i muški glas i kada mu nikad nitko ne bi rekao da je žena, sa tim svojim ženskim aspektima više nema toliko problema.
– Prije bi mi bilo bitno da imam kratku kosu. Sada mi je svejedno – kaže. Jasniju sliku dobio je dosta kasno, otprilike u 21. godini, ali tek u 26. godini službeno je promijenio ime i odlučio poći na hormonalnu terapiju. Da je imao sreće svjestan je i sam jer i prijatelji i obitelj tu njegovu novost prihvatili su bez problema.
I na poslu na kojem je u tom trenutku radio činjenicu da im radnica postaje radnik poslodavci su prihvatili izrazito tolerantno.
– Kada sam rekao šefici da sam promijenio ime i da želim da mi se obraćaju kao muškarcu, doslovce mi je rekla da je njoj jedino bitno kako obavljam svoj posao. I to je bilo to. Očito nisam dobra priča. Kod mene nema nikakvih problema – šali se.
Hodočastio po ordinacijama
Problema, nada se, ne bi trebalo biti ni na toj "zadnjoj stepenici" koja ga uskoro očekuje kada preda dokumente za promjenu oznake spola. Dokumentaciju prikuplja više od dvije godine. Hodočastio je po ordinacijama psihologa, odgovarao na raznorazne testove i po nekoliko puta, pa s tim materijalima išao psihijatru koji je zaključio da mu može dati dijagnozu. Glasila je – poremećaj rodne uloge, što znači da nema prepreke za upućivanje na hormonalnu terapiju. S tom je dijagnozom došao endokrinologu, obavio sve potrebne pretrage i krenuo na terapiju na kojoj je sad već dvije godine.
U Hrvatskoj pravno priznanje roda, bez operacije ili hormonalne terapije, nešto je na što prema izmijenjenom Zakonu o državnim maticama transrodne osobe imaju pravo više od 17 mjeseci. Međutim, zakon se nije provodio jer je nadležno Nacionalno zdravstveno vijeće, nakon što bi osoba koja traži pravno priznanje roda pribavila cijeli niz medicinske dokumentacije, izdavalo negativno mišljenje o upisu promjene spola. Ili im nikada ne bi ni odgovorili na zahtjev za pravno priznanje roda. Takve sulude situacije država je trebala riješiti Pravilnikom o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola ili život u drugom rodnom identitetu. Novi je pravilnik konačno i donesen i nedavno je stupio na snagu. Tako da tek treba vidjeti hoće li Nacionalno zdravstveno vijeće nastaviti s praksom ignoriranja zahtjeva za promjenom spola ili će donositi pozitivno mišljenje onim osobama koje mu dostave svu valjanju medicinsku dokumentaciju koja je i potrebna za upis promjene spola.
– Po novom pravilniku, Zdravstveno nacionalno vijeće mora reagirati u roku od 30 dana od zaprimanja zahtjeva. Po starom, to nije bio slučaj pa imamo situaciju da nijednoj transrodnoj osobi koja je ove godine predala zahtjev za promjenu oznake spola Vijeće nije dalo pozitivno mišljenje. Štoviše, nisu dobile ni odgovor – kaže Željko. Problem koji i dalje ostaje, dodaje, to je što novi pravilnik, kao i stari, nema sankcije u slučaju da Vijeće nastavi po starom.
– Za koji dan predat ću dokumentaciju. Ne dobijem li odgovor u roku od 30 dana, podići ću tužbu zbog šutnje administracije – odlučan je Željko.
Ova neobična životna priča došla je i do ministra uprave Arsena Bauka. Kada je njegovo ministarstvo pisalo Zakon o životnom partnerstvu teško da je mogao predvidjeti na kakve će sve slučajeve naići, no drži da u konkretnom slučaju ne bi trebalo biti problema.
– U trenutku kada su sklapali životno partnerstvo, oboje partnera bili su žene i to je ono što je važno – kaže Bauk. Međutim, pitanje je hoće li par nakon što Željko promijeni stol ostati i dalje u životnom partnerstvu ili tada taj status prestaje.
Pravni stručnjak za ova pitanja s kojim smo razgovarali drži da je to otvoreno pitanje s dalekosežnim ustavnopravnim posljedicama. Naime, ako je promjena spola razlog prestanka životnog partnerstva, onda bi morala biti i razlog prestanka braka. Međutim, činjenica je da u zakonu o životnom partnerstvu nigdje ne piše da partnerstvo prestaje kada jedan od partnera promijeni spol. Isto tako u Zakonu jasno piše da se životno partnerstvo sklapa između osoba istog spola, dakle s naglaskom na sklapa. Smatra kako s obzirom na takve odredbe nema automatizma, tim više što se radi o ograničavanju temeljnih prava zajamčenih Ustavom kao što je pravo na obiteljski život. U situacijama kada država ograničava temeljna ustavna prava ta mogućnost mora biti izričito propisana zakonom, mora služiti važnom društvenom cilju i mora biti razmjerna. To jasno stoji u Ustavu i Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava.
Ono što je sto posto sigurno, dodaje pravni stručnjak, to je da će par moći razvrgnuti partnerstvo i sklopiti brak bude li to želio. Dogodili li se to, Hrvatska će dobiti i prvi ex-lezbijski par u braku. A sve s istim akterima u glavnim ulogama.
>> Sklopljeno prvo životno partnerstvo u Hrvatskoj
eUrupske vrednosti..