Ponedjeljak, 9. veljače
Odnosi između Hrvatske i Srbije, o kojima se puno piše poslije haaške presude i jedne Milanovićeve opomene Srbiji, nisu dobri i prijateljski, nego – zastrašujući. Evo dokaza. Prvi primjer... Hrvatski branitelj Veljko Marić osuđen je u Beogradu na 12 godina zatvora zato što je navodno 1991. godine ubio jednog srpskog civila. I to na osnovi iskaza jednog svjedoka koji je s osuđenim bio u sukobu, jer ga je Marić bio proglasio dezerterom. Svi drugi svjedoci tvrde da Marić u vrijeme zločina nije ni bio na mjestu događaja, nije ni pripadao bataljunu koji je pokrivao to područje, nego je kao član Vojne policije bio negdje drugdje, a nije ga prepoznala ni supruga ubijenoga. Beogradski sud svjedoke koji bi potvrdili Marićevu nevinost nije htio saslušati. Marićevi beogradski odvjetnici zbog toga su se za pomoć obraćali hrvatskim vlastima, ali odgovora nije bilo.
Štoviše, ministar branitelja Matić u jednom intervjuu proglašava Marića ratnim zločincem, staje na stranu suda, ponavlja njegovu tvrdnju da je Marić "ušao u kuću jedne obitelji u Grubišnom Polju i hicima iz automatske puške ubio jednog muškarca u nazočnosti njegove supruge", te zaključuje kako "situacija nije ni izbliza slična kao u slučaju Purde". I potom bezočno laže kako su to "uvidjele i braniteljske udruge i odustale su od šire akcije", premda te udruge i danas neprestance traže pravdu za Marića.
Premijer Milanović odlučno brani Matića pred prosvjednicima sa Savske ceste, ali sada jednako odlučno, u izbornoj godini, traži od Srbije da povuče zakon o jurisdikciji koja obuhvaća i Hrvatsku i po kojem je uhićen i osuđen i Marić, inače neće ući u Europsku uniju! Riječ je, naravno, o istom Milanoviću koji je, sa servilnošću tipičnom za hrvatske ljevičare, srbijanskim dužnosnicima u Beogradu obećao kako će Hrvatska u potpori Srbiji na njezinu putu u EU "dati sve od sebe".
Drugi primjer... "Slobodna Dalmacija" ovih dana opisuje slučaj po kojem se vidi kako Aleksandar Vučić, premijer u Srbiji, državi koja je osudila nevinog Marića, na visoke dužnosti postavlja ratne zločince u Hrvatskoj osuđene na teške kazne. Tako je za povjerenika svoje Srpske napredne stranke u Somboru imenovao Slobodana Stanića (obnašatelja još niza dužnosti), kojeg je Županijski sud u Splitu 1997. godine kao ratnog zločinca osudio u odsutnosti na 20 godina zatvora. On je među ostalim na Svilaji kao pripadnik zloglasnih "Belih orlova" ubio hrvatskog ratnog zarobljenika Mirka Hrgovića, kojeg je prvo "mučio, a zatim strijeljao i bacio u provaliju". Za razliku od suđenja Mariću u Beogradu, na kojem nije bio dopušten iskaz svjedoka koji bi dokazali nevinost optuženog, na suđenju u Splitu o zločinu nad Hrgovićem svjedočio je – pripadnik vojske oružanih Srba Slobodan Despinić iz Otišića! Upravo takvoj Srbiji, koja svoje ratne zločince postavlja na visoke položaje, a osuđuje i dalje želi osuđivati nedužne hrvatske branitelje, ne tako davno i Milanović i Matić i Josipović i drugi kukurikavci dali su bezrezervnu potporu. Bilo bi ljudskije da i dalje ostanu sluganska hrvatska bijeda nego da u izbornoj godini glume domoljubne hrvatske heroje.
Subota, 7. veljače
Pupovac je i ranije mogao upotrijebiti samoljepak
Kraj tjedna obilježili su Glavašev posjet Hrvatskom saboru i konferencija za novinare Milorada Pupovca na kojoj je dijelio samoljepak, podsjećajući tako na tobožnju Glavaševu odgovornost za Srbe u ratu ubijene u Osijeku čija su tijela pronađena sa samoljepkom na ustima. Mogao je Pupovac u vrijeme istrage i suđenja tri puta staviti selotejp na usta glavnom svjedoku, ubojici Krunoslavu Fehiru, koji je četiri puta mijenjao iskaz, te ga pustiti da svjedoči samo jednom onako kako bi njemu, Pupovcu, najviše odgovaralo. A mogao ga je staviti sebi u vrijeme kad je pristao na koaliciju sa Sanaderom, koji je zapravo i poslao Glavaša na suđenje i u zatvor. A mogao je istomišljeniku iz te koalicije, sudioniku oružane pobune protiv Hrvatske Vojislavu Stanimiroviću, staviti selotejp na tipke kojima je pisao da je palo "poslednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru – vukovarska bolnica". Pupovac reče da mu je akumulator, koji podsjeća na jedan drugi osječki slučaj, bio pretežak da ga donese pred novinare, no u neizrečenoj namjeri zacijelo je mislio na težinu balvana koje bi tako rado zakotrljao Hrvatskom.
Nedjelja, 8. veljače
Desetljeće i pol pod stranom financijskom okupacijom
Strani porobljivač u Hrvatskoj uvijek je nastojao glas većinskog hrvatskog puka ograničiti na manjinski vapaj koji, i takav, treba – ugušiti. Svjedoči to i mala Banka splitsko-dalmatinska, jedna od rijetkih u hrvatskom vlasništvu, koja se pobunila protiv osam velikih banaka u stranom vlasništvu u Hrvatskoj, jer su iskoristile pristup "jeftinim francima preko banaka-matica i plasirale 'jeftine' kredite prije krize da bi povećale svoj tržišni udio, na štetu građana, ali i malih banaka u hrvatskom vlasništvu". Sve to uz presudnu pomoć Hrvatske narodne banke, koja odavno nije ni hrvatska ni narodna, nego servis inozemnih grabežljivaca. Kako je HNB državna institucija, o kojoj odlučuje vlast, zaključak se nameće sam od sebe: Hrvatska je desetljeće i pol pod stranom financijskom okupacijom potpomognutom Račanom, Budišom, Mesićem, Sanaderom, J. Kosor, Milanovićem i Josipovićem te stranim plaćenicima Vujčićem, Lukovićem, Prkom, Radakovićem i ostalima.
Utorak, 10. veljače
Državno odvjetništvo kao državna sramota
Već godinama represivna tijela i mediji povlače po javnosti ime ratnog zapovjednika Specijalne policije MUP-a Željka Sačića zbog navodnog zataškavanja zločina u Gruborima. Te ga saslušavaju, te sumnjiče, te optužuju pa tužbe povlače. Svrha je toga blaćenje Domovinskog rata, koje je Cvitanu, Bajiću i drugima u tužiteljstvima potrebno da bi javnost zaboravila kako nema optuženih za Škabrnju, za Vukovar kojim danas šeću i u državnim se službama zapošljavaju srpski ratni zločinci i silovatelji, za ubojstva četiri stotine djece u ratu, nema optužnica protiv vrha JNA, nema optužnice protiv Milorada Pupovca koji je lažima o prekrštavanju tisuća Srba huškao na agresiju, protiv Vesne Teršelič koja je godinama odvraćala Hrvate od obrane zemlje nastojeći tako čistiti put četnicima... Ma kakvo Državno odvjetništvo, to je državna sramota.
Srijeda, 11. veljače
Boli EU briga za gejeve, on štiti stražnjice profitera
Nikad neko tijelo EU nije izrazilo negativne stavove o siromaštvu u nekoj članici EU, prosvjedovalo protiv banaka iz moćnih država koje kupuju banke u siromašnima i iz njih nepodnošljivim kamatama izvlače goleme profite, protiv moćnih tvrtki u razvijenoj Europi koje kupuju srodne profitabilne tvrtke u nerazvijenim gospodarstvima i iz njih izvlače veliku dobit, protiv lihvarskih kredita kojima međunarodne financijske institucije podosta zemalja dovode do dužničkog ropstva... Nikad, dakle, nema prosvjeda protiv otimanja moćnih nemoćnima kojim se ugrožavaju deseci milijuna ljudi, protiv nezaposlenosti i neimaštine na rubu gladi, ali čim se u EU čuvarima kapitalističkog terora najjačih učini da su ugrožene neke skupine, poput homoseksualaca, makar i ne bili ugroženi, dižu glas, kao što su ga sad u Odboru za vanjsku politiku EU podigli protiv hrvatskog referenduma o definiciji braka provedenog po svim demokratskim pravilima. Ma boli EU briga za homoseksualce, štiteći njih štiti stražnjice profitera.
Četvrtak, 12. veljače
Održavanje na površini pljujući po bivšoj stranci
Novinar je u intervjuu, ne spominjući Kolindu Grabar-Kitarović, pita o ulozi Ive Josipovića u slučaju Veljka Marića, a Jadranka Kosor štipa novu predsjednicu. S visine s koje je pala reče kako je bilo "tužno slušati" njezina obećanja "dana u šatoru vezana uz Marića". Treba je razumjeti, nekad je bila premijerka i bog i batina u stranci iz koje je izbačena a iz koje se sada jedna dama blistavo vinula do predsjedničkog trona. Vinula se zahvaljujući svojim kvalitetama, za razliku od Jadranke Kosor, koja je na čelo Vlade i HDZ-a došla po izboru kriminalca, pred kojim je klecala šest i više godina. A sad se održava pljujući po bivšoj stranci pa i novoj predsjednici ne bi li se dodvorila ljevici koju je nekad optuživala da i njoj i HDZ-u sprema zabranu, britvu i Goli otok. A to je puno gore od Ivina Remetinca.
Petak, 13. veljače
Razlika između eutanazije i "kad te Bog uzme k sebi"
Povremeno se u Hrvatskoj malo uskovitlaju mišljenja o eutanaziji, kao i ovaj tjedan. Crkveni autoriteti kažu da je kao kršćani ne možemo prihvatiti, ali nisu rijetki kršćani koji će i te kako poželjeti da nekoga tko je u teškoj muci, a muku zadaje i bližnjima, Bog što prije uzme k sebi. I kad ga uzme, više će osjećati olakšanje nego bol. Ta želja sasvim je blizu stavu onih koji eutanaziju zagovaraju. Ako "samo Bog može čovjeku dati ili uzeti život", trebalo bi razmisliti i o tome ne mogu li se oni koji u nepodnošljivom stanju bolesnika eutanaziju učine pravdati time da su je učinili u stanju koje i nije dostojno čovjeka kao Božjeg stvorenja.
Milanović je sada u fazi da "tanca na vsaku mužiku" (pleše na svaku glazbu) jer se kraj primakao i on bi i vragu pripalio svijeću, samo da ostane na vlasti. Es de pe se i čita: samo daj pozicije. Tako da me ne čudi, sjetimo se široko "od uva do uva" nasmijane face Milanovića na mitingu u Srbu -eh, to je bilo iskreno, a ovo danas je hinjeno, samo da pluta i naslušat ćete se takvih lupinga još oho-ho iz usta Milanovića. Zna i on da ako zglajza na izborima - da će mu i u stranci biti kraj jer ih ima već 5-6 spremnih na puč. Šteta što neće biti plakata programa 21 na ćirilici po Zagrebu, e to bi bilo baš zgodno za vidjeti kao nastavak milanovićizma da to pismo Hrvatima odmara oči.