Uz Božu Kovačevića i Dobrivoja Žutinića, soba 16 paviljona II. studentskoga doma na Savi 1977. nerijetko je udomljavala po pet ilegalnih stanara – ni jedan stariji od 22 godine. Premda je većina dolazila s raznih strana provincije, troje su bili Zagrepčani: Branimir Johnny Štulić sa svojom akustičnom gitarom te Darko Rundek sa svojom djevojkom Mirnom, piše Express.hr.
– Raspleti kose damo da zaboravim na sve dane i noći... – pjevao je Đoni prebirući po izlizanim žicama katkada uz Božinu pratnju na blok-flauti. Doista treba vjerovati današnjoj tvrdnji da je sve kasnije hitove napisao prije nego što je osnovana Azra, u nekoj lirskorenesansnoj melodioznosti. Naime, njegova gitara i izgled – dugački perčin i bijela heklana kapica na tjemenu – izazivali su ljutnju njegova oca, strogog oficira JNA koji je, dakako, držao do pristojno unificiranoga imidža i sazrijevanja do odgovornog posla. Zato je svoju glazbenu strast izlijevao podalje od očevih očiju i ušiju, svakodnevnim svirkama u auli Filozofskog fakulteta, gdje je službeno nešto studirao.
No nakon završenih predavanja, selio se u studentsku sobu kod Bože i Dode (kako su zvali Dobrivoja Žutinića), znanih po velikodušnom ugošćavanju studentskih kolega-beskućnika, a da ih ne pitaju odakle su došli, koliko planiraju ostati i kamo dalje namjeravaju.
Bio je neumoran. Ljudi su se morali po tijesnoj ''šesnaestici'', svaki svojim poslom, ali Johnny nije prestajao svirati, satima sjedeći na podu tik uz radijator gdje je najmanje smetao. – Čuj, Johnny, jako je kasno, vrijeme je za spavanje – upozorio ga je Božo jednom prilikom krajnje uviđavno, dok su ostali mjerkali pozicije za prostiranje vreća za spavanje.
– Nema veze, samo vi ugasite svjetlo, mogu ja svirati i u mraku – uzvratio je kao iz topa blaženo nesvjestan najbliže okoline. Darko Rundek i njegova Mirna, fatalno zaljubljeni, pobjegli su iz roditeljskih kuća da budu zajedno. Uz silno poštovanje prema tuđoj intimi, u skučenoj zajednici dvokrevetne sobe, njihova je ljubavna drama, pa tako i burni raskid, nužno postala kolektivna tema.
Onda je završila studentska godina i družina se raspala. Koju godinu poslije Štulić i Rundek iskrsnuli su kao rock zvijezde Poleta, tjednika SSOH-a, kako je glasila kratica za organizaciju partijskog podmlatka. Ukratko, bila je to predigra novoga vala kojim se danas bavi TV serija “Crno-bijeli svijet” Igora Mirkovića, rekonstruirajući zagrebački prostor između redakcija omladinskih listova i kafića Zvečka u Masarykovoj ulici.
>>Cijeli tekst čitajte OVDJE
>>Kako danas žive dvadesetogodišnjici iz 80-ih i njihova djeca u dvadesetima
>>I Johnny Štulić komentirao seriju 'Crno-bijeli svijet'
>>Štulić: 'Bitan mi je novac, ne želim umrijeti u bijedi'
vecernji donosi u rubrici hrvatska vijesti iz 1977 godine.Poceli su nadilaziti sami sebe po pitanju aktualnosti.