Dirljivo je kako se novinari u povodu “presedana” Milanović-RTL-Bandić zalažu za banalizaciju novinarske odgovornosti i ozakonjenje slobode prenošenja imunitetom zaštićenih premijerovih umotvorina o političkim protivnicima koji ne uživaju takvu zaštitu, pa ni medijsku moć. Milan Bandić im je nakon 18 godina otkrio kako ih po našim medijskim zakonima autorizirani intervju ne oslobađa solidarne odgovornosti za štetu, makar je počinio i premijer. Premda novinar koji ne bi prenio ono što je premijer rekao za RTL i HTV o Bandiću bolje da se ostavi tog posla. Ali, ne bilo kako.
No, kad bi se ostvarile sada tražene medijske slobode za intervjue, novinari i urednici više ne bi trebali strijepiti da će medijske organizacije tražiti njihovu smjenu kao kad je Zdravko Mamić u intervjuu uživo “srbovao” po Željku Jovanoviću, ili Ruža Tomašić “četnikovala” Vojislava Stanimirovića. Europski sud za ljudska prava štiti politički debatu pa i kad je “uvredljiva, šokantna i uznemirujuća”. Ali, ako se drugoj strani onemogući da uzvrati, makar to bio i Bandić, doprinosi li to debati? Osobito u izbornoj kampanji. Gdje je tu politička ravnoteža? Zar i to nije cenzura!? Ili je važno koga se i kako blati u medijima.
U slučaju Oberschlick protiv Austrije ESLJP je zaštitio slobodu novinara da Jörga Haidera nazove idiotom u reakciji na njegov govor, što ne znači da novinar svakog i svaki put može tako nazvati. U Njemačkoj je i Bild osuđen zbog izjave parlamentarca o bivšem kancelaru Gerhardu Schröderu, a njemački Ustavni sud, ideal ustavnog sudovanja u svijetu, ocijenio je tu temu o političkoj i medijskoj “cenzuri” nebitnu za ustavni poredak. Tek je ESLJP nedavno, zasad nepravomoćno, presudio u korist Bilda, čije su okolnosti slučaja povoljnije od RTL-ovih.
S druge strane, nije li čudesno da Bandić sa svojim iskustvom (zlo)upotrebe kamera, pa i RTL-ovih, on koji ne preza radi osobne promocije druge nazivati idiotima, poput kakvog sveca ulazi u sudsku bitku s tim istim medijima samo zato jer se premijer usudio u izbornoj kampanji o njemu i Zagrebu reći nekoliko ružnih riječi. Takvu drskost može si priuštiti jedino još Zdravko Mamić.
Presuda protiv RTL-a nameće i pitanje imaju li novinari u stresnim okolnostima pravo odraditi loš intervju, pogrešno procijeniti činjeničnu potkrijepljenost čak i premijerovih tvrdnji, ili (pod)svjesno propustiti zaštititi Bandićevu čast. Je li baš nužno u tom slučaju medijsku kuću zakinuti, a gradonačelnikov džep podebljati za 50.000 kuna. Iako bi za svaki medij bila bolna i osuda na jednu kunu. Stoga bi Milanović političkoj demokraciji i medijskim slobodama učinio veliku uslugu kad bi uveo pravilo da dužnosnici mogu dobiti samo simboličnu naknadu.
Ovako, novinari se radeći intervjue uživo uvlače u rizik o kojem je govorila i zbog toga ismijana sutkinja iz slučaja Milanović-RTL-Bandić. I to u okolnostima kad novinari sa sve manje pokrića sebe nazivaju “psima čuvarima” demokracije, te dok u usporedbi sa zlatnim dobom (američkog) profesionalnog novinarstva, i pretjeruju tražeći za sebe status svetih krava, svodeći intervjue na sveto pismo bez obzira jesu li pravi ili lažni, manipulativni ili uravnoteženi, rađeni u dobroj ili zloj vjeri. Pri čemu ni najslobodoumniji sigurno nisu mislili baš na apsolutnu slobodu da svatko govori svašta o svakome već računaju kako bi se u ovakvim medijima oni “snašli” za sebe i svoje političke i ine miljenike.
>> Pravo pitanje je zašto se Bandić budi po noći
Marinko,Marinko mali, zar se sječaš emisije Nu 2 kada je tvoj pulen izgovorio..".da što se imaju građani pitati o demokraciji,oni sudjeluju u demokraciji svake četiri godine kada biraju na izborima! E moj Marinko takovu drskost si još nitko u RHH nije priuštio. Bolje ti je da se ostaviš pera i da te pulen zaposli u holdingu ili Gradu imat ćeš puno isomišljenika i "kolega po uvjerenju"