Uspije li Ivo Josipović osvojiti drugi predsjednički mandat, svojom će politikom SDP-u, svojoj bivšoj stranci, koja i sada podupire njegovu kandidaturu i snosi mu oko polovice troškova kampanje, prouzročiti niz nevolja. Problem je u njegovu predizbornom programu koji u malo čemu korespondira s politikom SDP-a, odnosno Vlade u kojoj je SDP glavni partner. Čak i oni SDP-ovci koji su u velikoj mjeri na tragu Josipovićeve predizborne platforme, slažu se da gotovo ništa od onoga za što se njihov predsjednički kandidat zalaže u prvoj godini njegova mandata ne mogu provesti. Ključni je problem što bi se Josipovićeva prva godina drugog mandata poklopila sa zadnjom – predizbornom godinom mandata Vlade Zorana Milanovića.
Josipovićev predizborni program temelji se na opsežnim ustavnim promjenama, za koje se Milanović već izjasnio da ih ne namjerava ni pokušavati gurati u godini koja slijedi. Milanovićevo je objašnjenje da mu je prioritetnije gospodarstvo, no stvar je u tome da, sve kad bi i htio, ne može skupiti dvije trećine saborskih zastupnika koji bi glasovali za izmjenu makar i zareza u Ustavu.
Zapinje, dakle, već na samoj ideji ustavnih promjena. No, problem bi mogao biti i njihov sadržaj. Izbori li se za novi mandat, Josipović će, kako je obećao, konačni tekst izmjena Ustava kao ovlašteni predlagač uputiti Saboru i pokrenuti o njemu raspravu. SDP, koji podržava Josipovića i njegovu kandidaturu, mogao bi se naći u situaciji da ga se istjera načistac i da se mora javno protiviti idejama koje sada formalno podupire.
Politički autoritet bez moći
Prvi prijepor mogao bi nastati oko izbornih pravila. U SDP-u (kao i u HDZ-u) nisu skloni bitnim izmjenama, pa su zbog pritiska javnosti uputili u zakonsku proceduru tekst kojim bi se na liste za izbor zastupnika uveo jedan preferencijalni glas. Josipović, međutim, u svome programu nudi smanjenje broja saborskih zastupnika na njih do stotinu, s time da ih se polovica bira imenom i prezimenom. Premda se aktualna vlast može "braniti" činjenicom da se u izbornoj godini ne smiju mijenjati pravila (krajnji rok za promjenu izbornih zakona je 15. veljače 2015.), ipak će se morati očitovati o zahtjevu predsjednika (bude li to ponovo Josipović). – Ne treba gledati crno-bijelo. To su prijedlozi koji se ionako ne mogu realizirati prije idućih parlamentarnih izbora, i to zbog izričitog protivljenja HDZ-a promjenama. HDZ neće mijenjati Ustav, ne želi pet do osam regija, što predlaže predsjednik, nego da ostane 20 županija. Nitko, međutim, ne isključuje da se dio Josipovićeva sadašnjeg predizbornog programa neće naći u sadržaju SDP-ovih planova za novi mandat – kaže nam jedan član Vlade iz vrha SDP-a koji aktualne promjene izbornog zakonodavstva u režiji njegove stranke tumači tek kao prijelazno rješenje.
Po pitanjima političkog sustava, Josipović će naći dosta istomišljenika u SDP-u. Posebice kada se osvrnu na dio njegova predizbornog programa koji govori o potrebi takve izmjene Ustava koja bi bila osnova za jačanje unutarstranačke demokracije i novi temelj stranačkog organiziranja. To, međutim, sigurno ne zvuči dobro predsjedniku SDP-a Milanoviću koji već dulje vrijeme ignorira zahtjeve za takvim raspravama koji dolaze iz njegove stranke (ako ne njemu osobno, onda preko medija).
– Problem je što je Ivo Josipović kategoričan, a to ne bi smio biti jer nema moć i ovlasti. On ima politički autoritet, ali ga ne bi smio koristiti tako da omalovaži Sabor – rekao nam je drugi visokopozicionirani SDP-ovac koji se u mnogo čemu ne slaže sa svojim stranačkim šefom, ali unatoč tome vidi problematične točke Josipovićeva predizbornog programa. A omalovažavanje Sabora iščitava u najavi aktualnog predsjednika da će, osvoji li novi mandat, a parlamentarna većina ne podrži njegove ustavne promjene, tražiti da se njegov ustav usvoji na referendumu.
– Predsjednik izabran neposredno na izborima ima politički autoritet, ali će se sudariti s političkim moćnicima, a moć je u strankama – predviđa naš sugovornik koji podsjeća da je još na dnevnom redu Sabora SDP-ov prijedlog ustavnih promjena za koji nije skupljeno dovoljno glasova.
– Prijedlog koji stoji na dnevnom redu u dobroj mjeri korespondira s Josipovićevim – kaže i podsjeća da on sadrži regionalizaciju Hrvatske, bolje uređenje referenduma, nezastarijevanje teških ubojstava – što traži i njihov predsjednički kandidat. No, u paketu s time Josipović bi još ojačao Ustavni sud s kojim aktualna vlast ratuje gotovo cijeli mandat. Usto bi i precizirao odnos između sve tri grane vlasti i pojačao njihov međusobni nadzor.
Može se pretpostaviti da se nitko u vladajućoj stranci ne bi protivio kada bi zakonodavna vlast (ako ne i izvršna) dobila neke mehanizme kontrole nad sudbenom vlasti, no pitanje je bi li na jednaki način prihvatili veću kontrolu nad radom Vlade. Podsjetimo, Milanović se još davno izjasnio kako mu se ne sviđa Josipovićeva ideja da predsjednik države dobije pravo veta na zakon koji smatra neustavnim.
Ipak, jedna od najnezgodnijih stvari koja bi Josipovićevim nastojanjima da realizira svoj program dobije li izbore mogla zadesiti Vladu njegovo je traženje da se redefinira državna uprava. Kada je ta tema posrijedi, Milanović bi se u predizbornoj godini, u kojoj svaka vlada bježi od reformi jer one u pravilu znače rezove i zamjeranje biračima (a više nema vremena za honoriranje pozitivnih efekata jer oni nastupaju naknadno), osim pod pritiskom javnosti i gospodarstva da provede reformu mogao naći i na meti predsjednika države koji bi prema njemu odašiljao istovrsne zahtjeve.
Premda nema ovlasti u ekonomiji, Josipović u svom predizbornom programu u velikoj mjeri obrađuje i tu temu. O njoj, doduše, govori načelno, ali ide od postavki koje bi i Vlada zasigurno rado provela kada bi mogla. Kao predsjednički kandidat, Josipović govori o modelu otvorene ekonomije i odustajanja od države kao gotovo monopolističkog poslodavca i poduzetnika. To bi značilo da će pred Vladu staviti zahtjeve da se privatiziraju državna poduzeća, i to u trenutku kada javnost traži suprotne poteze. Spomenimo samo da Vlada ima velikih problema zbog toga što namjerava monetizirati autoceste i time krpati proračun i riješiti se tereta loše firme, a pritom se suočava s protivljenjem većine birača i potpisima prikupljenim za referendum protiv monetizacije.
Ideje koje mu osobno odgovaraju
Kada se čita Josipovićev predizborni program valja imati na umu i to da njegovu kandidaturu ne podržava samo SDP nego čak 17 stranaka. Stoga i nije čudno da se pri izradi programa predsjednik nije konzultirao sa strankom iz koje potječe, niti mu je nit vodilja bila koliko će njegova politička platforma s kojom ide u borbu za drugi mandat biti kompatibilna sa SDP-ovom. Kreirajući svoj program, od stranačkih ideja uzeo je one koje mu osobno odgovaraju.
U tom smislu moglo bi se reći da je u predizbornom slovu predsjedničkog kandidata Josipovića znatan dio prostora dobila politika za koju se zalaže ORaH Mirele Holy. Josipović tako, među ostalim, traži da se zaštita okoliša definira kao ustavna odredba, a cijelo gospodarstvo temeljio bi na "zelenoj industriji".
Jedan naš sugovornik iz SDP-a zaključuje da njihov predsjednički kandidat u svome programu ima mnogo liberalnih elemenata, pogotovo kada je posrijedi gospodarstvo i obrazovanje, a pritom uopće ne spominje radništvo koje bi s pozicije socijaldemokrata trebalo biti temelj društva i kojemu bi se valjalo posvetiti prvenstveno kroz ulaganje napora u njegovo obrazovanje. – Josipović u svome programu govori o socijali, o braniteljima, o socijalnoj pravednosti, ali ni jednom riječju ne spominje radnike – kaže naš sugovornik koji smatra da je Josipović, po njegovu ukusu, previše liberalan i oko pitanja obrazovnog sustava "u kojem bi poticao razvoj privatne inicijative na svim razinama, uz statusnu, financijsku i akademsku autonomiju sveučilišta".
Josipovićev program koji je u skladu s politikom Milanovićeve vlade tiče se regionalne politike i energetike.
>> Kujundžić kritizira Josipovića: Predsjednik ima glavu u pijesku i ne radi ništa
novinarka toma vrlo perfidno ovim člankom pokušava odmaknuti josipovića od krajnje nepopularnog SDP-a i time tobože pokazati kako je josipović, eto, ipak tobože suprotstavlja SDP-ovoj vladi. da bi čovjek povjerovao u ovakve smiješne konstrukcije od odmaku josipovća od SDP-a, trebao bi biti krajnje politički neinformiran i naivan, ali valjda novinarka ovim člankom i cilja upravo na neinformirane birače koji bi mogli povjerovati da josipović ipak nije prespavao 5 godina mandata te da nije šutio zadnje 3 godine dok je SDP/HNS vlada srozavala hrvatsku na samo dno EU, kako gospodarski (12 kvartala za redom pada BDP!!!) tako i moralno (afere lovrić-merzel, sabo, vargin odlazak službenim autom sa šoferom na skijanje itd.itd.)