Hrvatska, čini se, nikada neće biti bogata zemlja. A neće zato što kao nacija nismo racionalni, već emotivni. Taoci smo vlastite povijesti koju nismo u stanju realno sagledati, suočiti se s njenim pozitivnim i negativnim stranama, zauzeti prema njoj realan stav i ići dalje. U dubokoj smo i dugotrajnoj krizi, a naše političke elite, posebno oporba koja bilježi sve bolji rejting kod građana, u izbornu godinu ulaze s ideološkim raspravama koje se bruse kroz preispitivanje Tita, antifašističkog pokreta, naravi komunizma i zločina koji su pod njegovim okriljem počinjeni nad pripadnicima snaga poraženih u Drugom svjetskom ratu i političkim neistomišljenicima.
Na valu takvog političkog diskursa svojim je mandatom zaplovila i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović. Aranžirala je izbacivanje Titove biste iz Ureda predsjednika toliko slavodobitno i teatralno kao da je tim činom ona sama srušila komunizam ili barem njegov zadnji bastion. Što je postigla? To da se djelo kipara Augusta Augustinčića iz skrivenog kuta u foajeu Ureda predsjednika premjesti u muzej u kojemu će ga barem netko vidjeti. Naravno, isprovocirala je i da se svi redom, od “crvenog” premijera Zorana Milanovića pa do svih ostalih koji na bilo koji način sudjeluju u javnom životu izjasne je li Tito bio “good guy” ili “bad guy”. I svakom dobro. Jer dok se raspravlja je li Tito bio heroj ili zločinac, ne stigne se raspravljati o tome kakav nam je obrazovni sustav, što će za pet godina biti s mirovinskim sustavom, kakva nam je energetska politika... Dok je Tita na dnevnom redu, nitko o suštinskim stvarima neće pitati vlast ni opoziciju.
A tome je tako zato što nismo do kraja raščistili period naše povijesti od Drugog svjetskog rata do 1990. godine i samostalnosti Hrvatske niti se s njim u cijelosti suočili. Glavni je krivac za to Franjo Tuđman. Paradoksalno je da je upravo Tuđman postao jedan od glavnih argumenata u raspravama “za” i “protiv” Tita. HDZ upire u Tuđmana kao državnika koji je zauvijek raskrstio s komunizmom i totalitarizmom, dok SDP ističe njegovu politiku pomirbe. Točno je i jedno i drugo. Ali ni u jednom ni u drugom Tuđman nije bio dosljedan. On nije dirao Titovu bistu, već ju je ostavio na Pantovčaku kao simbol pomirbe, ali isto tako nije otvorio i obznanio dosjee naslijeđene iz komunističkog režima. Da je Tuđman proveo lustraciju, danas ne bismo vodili ideološke rasprave, nego bismo točno znali tko je što i za čiji račun radio. Ne bi bilo optužbi za presvlačenje dresova i nabacivanja s pogrdnim epitetima komunjara. Tuđman je jedini imao mandat i povijesnu priliku dati naciji uvid u istinu o njenim ljudima i zatvoriti jednu stranicu povijesti. Zato što to nije učinio ostavio je nad nama avet prošlosti. No vjerojatno nije računao s tim da će se ta avet nadviti i nad njim, nad njegovim imenom i djelom. Vrijeme sve više odmiče, a njegova se uloga ne prestaje preispitivati. Na isti način na koji se preispituje Drugi svjetski rat i doba komunizma, sve se više počinje govoriti o Domovinskom ratu. Zato se i dogodilo da inicijativa predsjednika Županijskog suda u Zagrebu Ivana Turudića za uvođenjem kaznenog djela poricanja naravi Domovinskog rata izazove iznimno burne reakcije. Turudićeva ideja iznesena Večernjem listu tretirana je kao i svaka druga vijest u rangu zanimljivosti. Domovinski rat je toliko jasan, čist i nedvosmislen (pa i zločini koje su počinili pripadnici hrvatskih snaga) da, barem na prvu, nikome nije palo na pamet kako bi inicijativa za njegovu dodatnu zaštitu mogla izazvati toliko bure. Ali jest. Na noge su se digli oni koji smatraju da je ugrožena istina o obrani Hrvatske, kao i oni koji vjeruju da Turudić podilaženjem HDZ-u i njegovoj politici nastoji u kazneno zakonodavstvo uvesti verbalni delikt.
U biti se radi o tome da nismo u stanju raščistiti s ustašama i partizanima, komunistima i disidentima, pa frustracije prenosimo i preslikavamo na noviju povijest.
>> "Nevidljivi ljudi" na dvoru druga Tita
Takozvana lijeva opcija se dočepala Hrvatskih medija, portala, novina, tv. Tako je T-Portal koji inače promovira mobitele mladima, prerastao u potpuno politički portal. Naravno prodaje takozvane ljevičare. Gdje je odgovornost tih saučesnika vladajućih u stilu i načinu života naših ljudi?