Premda je neumjesno hvaliti se, iskušenje je ovaj put preveliko. Ono o čemu nismo ni sanjali, nudilo nam se od ulaza u dvoranu u kojoj je održana Prva hrvatska smotra ekološke poljoprivrede! Svaki izlagač koji se mogao pohvaliti da smo o njemu, nerijetko prvi, pisali u našemu prilogu, to je i istaknuo. Uz nazive proizvoda članci iz Vrta djelovali su poput žuđena znaka kvalitete, pa smo, pripremajući izvještaj za čitatelje u ovom broju Vrta, osjećali radost učiteljice koja na kraju prvog razreda zadovoljno zaključuje da sva djeca dobro čitaju. A kako nas čitaju, zaključujemo po tome da je sve ono što promičemo kao trend stvarnost nama pred očima: kruh od amarante, nevenova mast, crvena cvjetača, kineski kelj, kaki jabuka, kukuruz osmoredac, lavanda s kontinenta...
Među prvim je posjetiteljima bila Lidija Bajuk koja je na otvaranju otpjevala dvije pjesme: "Đurđevsku kišicu" (slavonsku) i "Dej mi, Bože, joči sokolove" (međimursku). Rado se, kaže odazvala pozivu organizatora jer Hrvatska je osim narodnim pjesmama bogata i hranom. I sama pazi što jede, a obzore širi upravo na ovakvim susretima.
Bernarda Orehovec, koja preko slovenske udruge ima svjetsku markicu "Demeter", strpljivo je odgovarala na sva naša pitanja, potvrđujući zorno da je cilj smotre edukacija posjetitelja. Njenom društvu "Dugi" pridružuju se i ljudi iz Dubrovnika, Splita, Bribira... Iz Bernardina vrta dojmio nas se ocat od joste (križanac između crnog ribiza i ogrozda oplemenjena okusa), ajvar s vrganjima, ali i stara istarska, sorta pšenice koju je nabavila u Sloveniji, a koja joj je ove godine dala 5 t/ ha. Premda je nevenova mast što ju je izložila rađena sa svinjskom mašću, uskoro je kani pripravljati sa zdravijom mašću kunića. Bit biodinamičke proizvodnje na svom imanju Bernarda povezuje s tradicijom ističući primjer ukiseljenih krastavaca narezanih na kolute. "Ako su tako radile naše bake, zašto ne bismo i mi?" Tradiciju je rasprostrla na sve hrvatske krajeve pa radi i dalmatinski šugo i kiseli raštiku.
Nada Ivanić, također članica "Duge", pozornost posjetitelja privukla je crnim grahom kornjačom podrijetlom iz Kostarike. Niska sorta (naraste 50-60 cm) ima na stabljici i do 55 mahuna, a u svakoj je 4-8 zrna. Čistač masnoće u krvi stoji 40 kn/kg i drukčije se sije za sjeme, a drukčije za jelo.
Ivka Sever, članica udruge Z-EKO, uza zimnicu u kojoj su ajvar, pinđur, džem od zelenih rajčica, ponosno nam je rekla kako je za smotru uspjela napraviti i sok od špinata i brokule.
Božena Štokan na svom nam je štandu uza sirup od bazgovih bobica pokazala i pelate rajčice u vlastitu soku, kao i sok od rajčice bez dodataka. Lavandu što ju je uspjela uzgojiti na kontinentu sadi s ružama jer mirisom odbija lisne uši, mrave i druge nametnike.
Kruh od amarante, ljekovite biljke koju su stari Grci zvali neumirućom, ispekla je Zinaida Biro, koja je u košarici nudila i zrnje stare sorte kukuruza (osmoredca), pokazujući spretno kako se spajaju trend i tradicija.
Ljiljana Marinac, Šibenčanka koja živi u Zagrebu, prvi se put pojavila na nekoj smotri, sama napravivši sve, od branja bazginih bobica do dizajna. Sama je, kaže, napravila i kartonske kutijice za svoju Bakinu zimnicu, jer nema tiskare koja bi to radila u tako malim količinima i, premda ni sanjala nije da će je ponijeti okus zagrebačkih smokava, baš od njih pripremila je džem, a ne od onih iz Dalmacije.
Kako je na dan održavanja smotre bilo i Martinje, mnogi nisu odoljeli kapljici, uzdajući se u to da ih npr. bazgovo vino neće osvojiti poput onog od grožđa. Katica Kupinić, članica "Žive zemlje" iz Velike Gorice okrijepila je posjetitelje vlastitim vinom od francuza, a za svaki slučaj na njenu se štandu našao i rasol pun vitamina.
Maja MATKOVIĆ
