“Meni se ne žuri, prvi mi je dan u Zagrebu i prvi dan na novom poslu. Imam trideset i četiri godine, napokon sam zaposlen.”
Nakon četiri zbirke poezije, Riječanin s prebivalištem u Zagrebu upustio se u pisanje proznog djela koje se naizgled čini kao autobiografsko djelo. Njegov glavni lik dolazi iz Rijeke živjeti u Zagrebu, zapošljava se u knjižari i postaje podstanar, čime s autorom dijeli određene iste elemente. Međutim, događaji koji slijede čista su fikcija; priča je to o neprilagođenom tipu koji se gubi u većem gradu gdje ne poznaje nikoga, pa izbjegavajući samotni život bira da radi duple smjene.
Podstanarski stan kojeg je uzeo tek stotinu metara dalje od psihijatrijske bolnice u Vrapču odiše tuđim životima, kojeg je nasilno razdvojila smrt jednog od stanara, jer je još sve tu, sve stvari koje pripadaju nekim drugim ljudima. On se pokriva plahtom koja nije njegova u stanu koji njegov u gradu koji nije njegov, i pritom čezne da napravi nešto sa ženama koje nisu njegove.
"I onda ta fama o kružnim pokretima. Kao djeci često su nam objašnjavali da se zubi peru temeljito i to kruženjem četkicom. Nedavno sam čuo od jedne poznanice, da je to zabluda, da se tako samo u kutove desni utiskuje ono što želimo oprati. Gluposti, ali govori o meni. I ovoj jutarnjoj nesigurnosti."
Njegova priča je brza, prepuna detalja, često se izmiče i ostaje nedovršena, čime se samo naglašava neprilagođenost glavnog lika da organizira svoje život, stane na loptu i od nečega napravi svoju životnu priču. Umjesto toga, on živi za detalje koji jedini razlikuju jedan dan od drugog, koji ga neće uvjeriti da se svaki dan ponavlja isto: budi se, odlazi na posao, radi s dvije žene, vraća se s posla.
I sve dok se ne dogodi nešto zaista ružno, on je optimističan. Lijepo mu je. Napokon ima posao na neodređeno.
O piscu
Ivica Prtenjača rođen je 1969. u Rijeci. Živi i radi u Zagrebu. Studirao kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Godine 1998. dobio književnu nagradu na 25. Salonu mladih u Zagrebu, a 2000. nagradu za najbolju zbirku na petim Kvirinovim susretima u Sisku. Sudjelovao na Biennalu mladih umjetnika Europe i Mediterana u Rimu 1999. godine. Knjige pjesama: Pisanje oslobađa, Zagreb, 1999, Yves, Zagreb, 2001., Nitko ne govori hrvatski 2002., Uzmi sve što te smiruje 2006.
