Prvo što sam osjetio kad sam čuo što se kolegi Milanu Ivkošiću dogodilo na snimanju HTV-ove emisije bila je ljutnja. Nikoga ne želim optuživati, ali ljutnju ne mogu i neću obuzdavati. Ivkošiću u lice nisu ispaljeni konfeti i čep iz malog topa od kartona, nego je on pogođen neredom, neodgovornošću, neprofesionalnošću i moralnom ravnodušnoću najutjecajnije hrvatske medijske kuće.
Na televiziji na kojoj se urednici međusobno optužuju za suradnju s podzemljem, a u najgledanijim emisijima na ljude za nedjeljnim ručkom ispaljuju čepovi iz stražnjica neizliječenih pacijenata duševne bolnice, sve je moguće, pa i to da se benignim novogodišnjim konfetima teško ranjavaju gosti u televizijskom studiju. Eto, zato se ljutim. Zbog toga što sam bespomoćan, kao što je i Ivkošić bio bespomoćan kad ga je u lice pogodila bomba hateveovskog nemara. Ne, nije riječ o televizijskom programu. U usporedbi s dvjema hrvatskim komercijalnim televizijama, pa i s većinom javnih televizija u bližem i daljem susjedstvu, HTV ne prolazi loše. Prisavska televizija ima i kvalitetnih ljudi, i moderne tehnike, a i s novcem ne stoji loše. Ne može se reći da se na njoj nema što pogledati. Dapače, pojedini su dijelovi programa izvrsni.
No, što to vrijedi kad posvuda divlja kaos u prirodi koji prije ili poslije mora pogoditi i ono što je na televiziji najvrednije. Glavni mu je generator nepostojanje bilo kakve profesionalne subordinacije. Nitko nikog ne sluša, a mnogi se ponašaju kao da je ono što su na HTV-u jamili zauvijek samo njihovo. Ne daj Bože da im kakav šef bilo što prigovori ili sugerira! Odmah pišu engleskom veleposlaniku, povjereniku u Bruxelles i Ivi Bancu ili ih pak zovu u goste u svoj tv-studio. Potonji, Banac, pred kamerama je stoga češće od adventskog vjenčića na stolu. Direktori, ravnatelji, šefovi, urednici, voditelji... nominalno postoje, ali ih na Prisavlju malo tko primjećuje. U jednu riječ, rasap!
Raspada se sustav upravljanja, raspada se urednička piramida, raspada se sustav vrijednosti na kojima bi sve na javnoj televiziji imalo počivati. Još malo pa će i portiri, kad ih Latin, Bago ili Stanković krivo pogledaju, tražiti zaštitu gospođe Sarnavke.
I Milana Ivkošića su relativno često pozivali u goste na televiziju. Mnogima se to sviđalo, a mnogima baš i ne. Prvi će nakon ovoga što mu se dogodilo biti žalosni i ogorčeni, no ne vjerujem da će se i među drugima naći netko tko će uživati. Nered pogađa sve, pa će i one kojima trenutno odgovara i koji su za njega odgovorni.
