Nakon što se politička i medijska svirka oko “Maestra” – već gotovo
zaboravljena – stišala, odjeknula je presuda riječkom kardiokirurgu dr.
Ognjenu Šimiću. Zbog optužbe da je podmićivan, dobio je devet godina.
Kao nitko prije njega! Još nepravomoćna presuda valjda je jednako
šokantna za one koji ga drže krivim, kao i za one koji ga smatraju
pravim. Prvima je presuda iznenađujuća, jer nikada dosad nije
izrečena slična za sličnu optužbu. Drugima pak, već zbog toga što i ne
misle da je Šimić počinio krimen. Ima li dakle u Hrvatskoj mita i
korupcije?
Nekada glasoviti karikaturist, jetki, satirični i opori Pjer Križanić
obično je korupciju crtao kao veliku debelu krmaču. U današnjoj
Hrvatskoj karikatura kao oblik društvene i političke satire
gotovo da je nestala.
Zbog toga što “nema materijala”? Ili zato što hrvatsko društvo i
hrvatske vlasti ne žele da im netko pod nos gura sliku na kojoj su
kuštravi i neopeglani? Hrvatska ima i karikaturista i satiričara, ali
nema ničega sličnog nekadašnjem Kerempuhu!? Da je živ, ni Pjer Križanić
valjda ne bi imao gdje objaviti svoje crteže. Pa ni one o korupciji,
jer do javne graje na “Maestra” nije se službeno ni priznavalo da u
Hrvatskoj ima korupcije.
Je li riječki kardiokirurg kriv ili prav konačno će utvrditi sud. Ako
presuda postane pravomoćna, s njom će se mahati kako “pravna država
ipak djeluje”, kako “napokon funkcioniraju institucije sistema”. Kao da
se dosad nije znalo da su i mito i korupcija “domaće životinje”
hrvatskog društva! Kao da u Hrvatskoj ne bi bilo inspiracije i posla za
Pjera Križanića!?
Dr. Šimić je zbog optužbe za primanje mita dobio devet godina. Javna je
tajna da za taj novac koji je on (navodno) za pojedine operacije
dobivao neki njegovi kolege ne bi pacijenta ni pogledali. Ali ni to,
kao ni presuda Šimiću, ne znači da su svi liječnici potkupljivi, da se
svi daju podmititi i da je korupcija u zdravstvu jedini “narodni
običaj”. Generalizacije nisu osobito pouzdani sudovi.
Pa ni generalizacija liječnika, tj. njihovo svođenje na stereotipno –
“svi su oni isti”. E, pa nisu! Ako mita i korupcije ima i u
zdravstvu, a ima ga, kao uostalom i drugdje, dobro je da se od nekoga
počelo. Ali bi za zdravlje društva bilo još korisnije i preče da se na
tome i ne stane. Ako je nekome uopće i stalo do zdravog društva. I ako
je ono bez ozbiljne i dugotrajne terapije više uopće i moguće?
Ako pak u zdravstvu ima podmićivanja, onda se kao i Šimića moglo izvući
i nekog drugog. Moglo se, ali nije. Zašto nije, to ostaje
zagonetnim, kao i u drugim sličnim prilikama. Možda i tu postoje
jednaki i jednakiji, odnosno isti i istiji.
Sumnja li se da u zdravstvu, ali i u drugim djelatnostima, ima muljaža
i mutnih poslova, a Šimić ostane jedinim krivcem, on će biti žrtvenim
jarcem.
Njegovim prepuštanjem “pobuni masa” i njihovim kamenovanjem toga
žrtvenog jarca, gospodari zbilje polučuju dvostruku korist.
Priskrbljuju si odobravanje masa i iluziju o vlastitoj
pravdoljubivosti. S vremena na vrijeme svjedoci smo takvih njihovih
javnih rituala. Ali bez nekog osjetnijeg i vidljivijeg učinka. Sve se
obično završi na pučkom negodovanju i na kratkotrajnoj medijskoj
galami. Je li dosad netko u ovoj zemlji odgovarao za neki teški i
krupni lopovluk? Može li pak netko reći da ga nije bilo?
Ali obično “nije bilo dokaza”! Ovo s riječkim doktorom je nešto posve
novo i neočekivano. Bude li i jedino – bit će već viđeno. Jedino ćemo
umjesto jednog javnog rituala imati drugi, umjesto jedne operete drugu,
a umjesto ozbiljne društvene kaštige, običnu farsu.
BIJEDA POLITIKE