Mjesni odbori, zadnja grana na drvetu lokalne samouprave, prije četiri godine vraćeni su na velika vrata u politički život. Tada se polemiziralo trebaju li oni doista postojati, jesu li troškovi za njih previsoki, što će mjesni odbori raditi i kako će se financirati.
Dok se postojanje mjesnih odbora branilo svom silom od strane gradske vlasti, činilo se da je jedina prava korist od njih to što će biti dostupniji i pristupačniji svim građanima. Danas, četiri godine kasnije, ljudi u mjesnim odborima nezadovoljni su statusom i količinom novca od strane gradske vlasti.
Kažu, ovlasti koje posjeduju jedino su one na papiru, jer kad treba reagirati, ruke su im redovito vezane, a njihovi prijedlozi se ignoriraju i na vijećima gradskih četvrti. S druge strane, u gradskoj upravi smatraju kako su se odbori dobro uhodali i kako je njihov rad postao prepoznatljiv. Gdje je nastao taj šum u komunikaciji? S obzirom na to da je u odborima angažirano oko 1700 ljudi, bila bi prava šteta ne iskoristiti te kapacitete kako bi se riješili gorući problemi u zagrebačkim kvartovima.
