Ponukana nekom "bijesnom" idejom zapitam se ponekad odakle čitateljima pitanja za Vrtovu poštu. O zaštiti, ekonomičnosti uzgoja nečega, mjestu gdje se što (i pošto!) može nabaviti i nisu novost, ali mnoga druga... U danu se tako odnekud rode po dva pitanja o ružmarinu (u prošlome Vrtu) ili pak kaparima (u današnjemu). Zauzimamo se za uzgoj samonikla, našega bilja, a napose u jadranskome, biljem škrtom kraju. Rado podsjećamo da ima i Vrtove zasluge što je dopušten uzgoj i promet zaštićenoga bilja, onoga kojem prijeti izumiranje. Ali ipak...
Taman kad su nam stručni suradnici odgovorili na pitanja o razmnožavanju kapara, nestor hortikulture u nas, Dragutin Kiš, donio mi je, s prikazom, svježe otisnutu knjigu Ratka Kovačevića iz Splita, "Kapar". Koliko sjajna, sveobuhvatna knjiga, za koju je, kako mi reče, Kovačević materijal prikupljao deset godina, a pisao ju je cijelu prošlu, toliko me je oduševilo i što ima istoimenu tvrtku. Više se time, samo dvjema biljkama, ne bavi. Odustao je od toga, ali je divljoj, zbunjujućoj i jestivoj biljci što raste iz kamena posvetio zamamnu monografiju. S pravom Kiš kaže da "daje sveobuhvatnu sliku o kaparu, kao biljci hrvatske budućnosti"!
A na sve to i Kovačevićeva poruka: "Koristim prigodu da Vam napišem nekoliko riječi o tome zašto sam u knjizi o biljci kapar školski opisao pristup osmišljavanju i planiranju realizacije poduzetničkih ideja. Naime, u našem okruženju, na svim razinama učenja i rada, nedovoljno je razvijena svijest i spoznaja o potrebi i zahtjevnosti, za budući naš razvoj, izgradnje poduzetničke klime i širenja osnovnih znanja o njoj. To me ponukalo da o tome pišem, pa ako i Vi dijelite moje mišljenje o tome i smatrate ga važnim, napišite poneku rečenicu i o tome kada budete pisali o knjizi." Smatrajući ovakav način poimanja svijeta oko sebe posebice u nas gdje klima vodi svemu suprotnome - izuzetno važnim, ispisuje "poneku rečenicu".
Da se, ako ništa drugo, ni ukiseljena u mogući autohtoni hrvatski proizvod, poput kapara kao mladice na nedostupnim dubrovačkim zidinama ili jeruzalemskome Zidu plača, zeleni na golome kamenu, suhozidu, ne samo dalmatinskoga nego i hrvatskoga poduzetništva. Zašto ne?
