Za ovogodišnju Nagradu hrvatskog glumišta nominacije su objavljene početkom tjedna. Sada već tradicionalno, doznali smo i imena onih najzaslužnijih. Nagradu za svekoliko umjetničko djelovanje u području drame pripala je glumcu Božidaru Bobanu, a u području opere dirigentu i skladatelju Miri Belamariću. Žiri za dramu ove je godine dodijelio i Nagradu za izniman doprinos kazališnoj umjetnosti, i to Mariji Sekelez za petnaest uspješnih godina koje je provela kao ravnateljica zagrebačkog kazališta za djecu Žar ptica.
Freyev niz u Puli
No, po običaju, najveće je zanimanje za glavnu kategoriju – onu za najbolju dramsku predstavu u cjelini. U toj su kategoriji ove godine nominirane: “Kristofor Kolumbo” Miroslava Krleže u režiji Renea Medvešeka, “Virginia Woolf” Damira Zlatara Freya prema “Tko se boji Virginije Woolf” Edwarda Albeeja u režiji Damira Zlatara Freya, te “260 dana” Marijana Gubine u režiji Dražena Ferenčine. Sve tri predstave ujedno imaju i redatelje koji se bore za Nagradu za najbolje redateljsko ostvarenje, ali nominacije su i vrlo jasan znak da najbolji teatri nisu samo u Zagrebu.
Nakon slavodobitne sezone 2011./2012., kada je u natjecanju za Nagradu hrvatskog glumišta doslovno pomeo sve svojim sjajnim “Unterstadtom”, predstavom o povijesti Osijeka i jedne osječke obitelji, koju je po istoimenom romanu Ivane Šojat režirao Zlatko Sviben, među najbolje se vraća Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, dok Istarsko narodno kazalište iz Pule nastavlja uspješan niz. Lani su, naime, obilježili borbu za nagrade svojom “Thelmom i Louise” Dalibora Matanića (prema scenariju za istoimeni film Ridleya Scotta), predstavom za koju je Helena Minić (danas Helena Minić-Matanić) i osvojila Nagradu za glavnu žensku ulogu.
– Beskrajno smo sretni, a govorim u ime cijele kuće i autorskog tima, da je, konačno, došlo vrijeme ili su se poklopile okolnosti i preferencije stručnog žirija, da se baci svjetlo na našu malu, ali probranu, produkciju – govori Gordana Jeromela Kaić, intendantica Istarskog narodnog kazališta, te dodaje:
– Gospodin Frey je u INK realizirao zaista zavidan opus počevši od svoje autorske predstave “Krv i košute”, preko “Tomizziane”, “Salome”, “Elektre” i “Glorije”, pa sve do ove najnovije uspješnice u kojoj su nominacije izborili i Nela Kocsis za njabolju glavnu ulogu i Aleksandar Bogdanović za najbolju mušku ulogu. Sve su to bile izvrsne predstave, producirane vrlo profesionalno uvažavajući najviše standarde struke i uz angažman mnogih hrvatskih i međunarodnih umjetnika. I sami smo bili uvjereni u izvrsnost svog proizvoda i priznajem da smo se intimno nadali da će ga znati prepoznati i struka.
Estetika Renea Medvešeka
Boje Zagreba ove godine brani Zagrebačko kazalište mladih. Njegov “Kristofor Kolumbo” Miroslava Krleže, u režiji Renea Medvešeka, premijerno je izveden 22. studenoga 2014., te nominiran u četiri kategorije. Za nagradu se bori predstava u cjelini, redatelj Rene Medvešek, ali i Sreten Mokrović za najbolju sporednu ulogu, te Tanja Lacko za najbolje scenografsko rješenje, s istinski nadahnutim djelom u kojem je doslovno s nekoliko konopaca stvorila utrobu lađe. Ravnateljica ZKM-a Snježana Abramović-Milković o nominacijama kaže:
– Četiri nominacije ZKM-u dokazuju da je to kazalište bilo i ostalo progresivno upravo zbog svoje umjetničke svježine, odličnog ansambla i otvorenosti prema temama koje aktualiziraju sadašnjost. Takvo je prepoznato u Hrvatskoj, ali i u inozemstvu, a meni je drago da smo uspjeli s Krležom. Naime, drama “Kristofor Kolumbo” rijetko je postavljana u Hrvatskoj i doista je nije lako uprizoriti. Sve probleme koji su redatelje odbijali od “Kristofora Kolumba” riješila je s lakoćom osebujna estetika Renea Medvešeka. On ima taj osjećaj za čistoću scene, minimalizam koji postaje kvaliteta po sebi, dok su njegov sjajan rad s glumcima te smiona i visoko sofisticirana teatralizacija već postali zaštitni znak ZKM-a.
Naravno, ravnateljica hvali i svoj glumački ansambl i kaže:
– Uigran i kompaktan, ansambl ZKM-a, po čemu je naš teatar poznat, imao je odličnu prigodu u “Kolumbu” pokazati svoju veličinu i snagu. Zato svi zbog ove nominacije osjećamo veliko zadovoljstvo i ponos, a znakovito je da smo ove godine u konkurenciji s nacionalnim kazalištima iz Pule i Osijeka, što dokazuje da smo prepoznati kao ponajbolji zagrebački teatar.I ona ističe kako je sada jasno da kultura i dobre predstave “definitivno ne stanuju samo u metropoli”, a tim riječima baca i svjetlo na još jedan teatarski problem u nas.
To je pitanje gostovanja, jer posljednjih je godina ekonomska kriza očito potkresala i kazališna putovanja. Tako se već nekoliko godina u zagrebačkim kazalištima mogu vidjeti sve relevantne predstave nastale u široj regiji, a prosječni zagrebački ljubitelj kazališta dobro zna što se događa u Ljubljani i Beogradu. No, istovremeno nema priliku vidjeti ono najbolje iz vlastite zemlje, što su to novog publici ponudile kazališne kuće u Splitu, Rijeci, Puli, Osijeku... Dovoljno je reći da primjerice HNK Osijek u Zagrebu nije gostovao ni sa svojom najvećom uspješnicom, već spominjanim “Unterstadtom”.
Zagrebačka publika odavno nije zagrebačka.