Srpski kriminalci, švedska zlatna mladež, sitni (i krupni) preprodavači droge, prostitutke... to su junaci Lake love Jensa Lapidusa (urednica Sandra Ukalović), jednog od trenutačno najpoznatijih (najprodavanijih) švedskih autora krimića. Prema ovom trileru Šveđani su već snimili film, a i Amerikanci su otkupili prava za svoju verziju. Ukratko, dobili smo još jednu uzbudljivu priču o junacima koji potječu s prostora Balkana i koji su trenutačno u skandinavskoj krim-literaturi gotovo pa sinonimi za organizirani kriminal najžešće i najopasnije vrste. Lapidus ih opisuje savršeno vjerno. Njegov lik okrutnog kriminalca koji se probija prema vrhu organizacije, uništava sve pred sobom i do iznemoglosti bilda mišiće kako bi time potvrdio svoju muškost, a istovremeno nježno čuva sate s malenom kćeri, svakako je jedan od najzanimljivijih negativaca koje smo u toj vrsti literature sreli posljednjih godina. Nama je on još zanimljiviji zbog svoje ratne, zločinačke povijesti – tijekom rata borio se u Arkanovim paravojnim jedinicama, što ga je očeličilo za jednu od vladajućih pozicija u kriminalnom podzemlju Stockholma.
Na žalost, ova uzbudljiva knjiga ostaje poprilično izgubljena u prijevodu, gdje se svako “bre” (a ima ih na stotine) čitatelju doslovno zabija u mozak. Sa švedskog je Laku lovu preveo Danilo Brozović, koji očito ne poznaje idiom srpskog jezika. Nužno mu je trebao i lektor za srpski jezik jer ovako, dok čitate obračune ili svakodnevno čavrljanje okrutnih ubojica, imate dojam da čitate riječi retardiranih osoba. Šteta. Ali ako je već počinjena na Lakoj lovi, treba se nadati doličnijem tretmanu nekog novog Lapidusova krimića. A možda u druga dva dijela stockholmske trilogije ne bude Balkanaca?
