Naklada Pavičić danas će u podne u Novinarskom domu predstaviti knjigu koja će daleko odjeknuti. Riječ je o knjizi “Kratka povijest komunizma za nekomuniste” zagrebačkog profesora povijesti Vladimira Mrkocija koji nije dočekao njeno predstavljanje. Umro je u Zagrebu 24. veljače i pokopan na Mirogoju 1. ožujka. Svoje životno djelo napisao je pitkim jezikom, iznoseći brojne činjenice i tvrdnje o komunističkom pokretu u cijeloj Europi s posebnim naglaskom na bivšu Jugoslaviju i Hrvatsku.
O knjizi koja će sigurno izazvati brojne polemike, i to ne samo zato što se u dodatnom poglavlju bavi i brojem stradalih u ustaškom logoru Jasenovac, danas će govoriti Mrkocijev gimnazijski učenik i predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Ivan Zvonimir Čičak, povjesničar Ivo Banac, bivši ministar kulture (i također povjesničar) Zlatko Hasanbegović te urednik i nakladnik knjige Josip Pavičić. Vjerojatno će na promociji biti i objašnjeno zašto je Mrkocijeva knjiga na objavljivanje čekala punih sedamdeset godina nakon što ju je zagrebački profesor odlučio napisati, i to u vrijeme kada je 1946. godine, kada je imao dvadeset i dvije godine života s istomišljenicima osnovao Antiboljševički blok i završio u tamnici, povjerovavši da je nova komunistička vlast demokratska...
Naravno, kronološki strukturirana knjiga počinje carskom Rusijom, boljševicima i menjševicima, Prvim svjetskim ratom i Oktobarskom revolucijom. Nabrajajući žrtve od gladi koja je bila posljedica komunističkog terora i nasilnog kolektivizma, Mrkoci dolazi do višemilijunskih žrtava, i tvrdi da ni Džingis-kan ni Hitler nisu ubili toliko ljudi koliko je ubio Staljin, za profesora najveći ubojica u povijesti. Samo je u Ukrajini umrlo 18 posto stanovništva!? Za beogradski puč protiv Trojnog pakta Mrkoci tvrdi da je više bio uperen protiv Hrvata, nego protiv Nijemaca. Tita optužuje da je bio staljinist, ali da je u Drugom svjetskom ratu bježao u Italiju pod zaštitu saveznika.
Mrkoci tvrdi da je nakon Drugog svjetskog rata iz svojih domova prognano 16 milijuna Nijemaca (a tri milijuna ubijeno) što naziva najvećim progon jednog naroda u povijesti koji u svemu nadilazi progone fašista.
Mrkoci ističe da je i 200.000 ljudi, civila i antikomunističkih vojnika NDH na prijevaru izručeno jugoslavenskim komunistima te da je najveći dio tih zarobljenika ubijen na stratištima Slovenije i Hrvatske, o čemu svjetska historiografija šuti sedamdeset godina. Profesor ističe da je više Hrvata stradalo od komunizma u pedeset godina nego od Turaka u četiri stoljeća, te ističe da je Jugoslavija bila posljednja europska zemlja koja se oslobodila od komunizma.
Što se tiče Jasenovca, Mrkoci je protiv tvrdnji o 700.000 žrtava, ali smatra i da službeni podaci Spomen-područja Jasenovac nisu točni te baca rukavicu u lice hrvatskih povjesničara tražeći temeljito istraživanje broja ratnih žrtava, ali i žrtava komunističkog terora jer bi sve žrtve trebale imati jednak tretman.
>>Svjedoci vjere i ljubavi protiv klasne mržnje komunizma
>>Povjerenstvo za prošlost: Omejec, Lučić, Nazor, Ančić... Klasić odbio
I ubili su preko 660 svećenika, bogoslova i časnih sestara pa im Turci "zulumćari" ni tu nisu do gležnja. A kruna svega su hrvatska stradanja u Domovinskom ratu koja su plod mržnje koju su oni sijali pedeset godina. Zaista strašno a strašnije od toga je činjenica da i danas postoje oni koji ih veličaju.