Nakon mjesec dana polemika o Jasenovcu i Bleiburgu nismo
ništa pametniji, ali smo zato dobili nedvosmislenu potvrdu
da su kardinal Josip Bozanić i predsjednik Stipe Mesić donijeli
ispravne odluke. Kardinal Bozanić s pravom nije došao na
komemoraciju u Jasenovcu, a predsjednik Stipe Mesić u Bleiburg.
Premda su odluke imale različit predznak i neku svoju specifičnu
unutarnju logiku, o njihovoj se ispravnosti ne može dvojiti. Jer, kako
očekivati dolazak kardinala Bozanića u Jasenovac kad je tamo jedan od
glavnih govornika neobuzdani Ivan Fumić koji će bez imalo kolebanja
verbalnim šarcem pokositi i Bozanića, i papu, i Crkvu i Boga
ako procijeni da mu to odgovara. A čini se da Fumiću uvijek odgovara
udariti maljem po Crkvi, pa neka košta koliko
košta.
Jednako tako ne može se zamjeriti predsjedniku Stipi Mesiću
što ni ove godine nije došao na komemoraciju u
Bleiburg jer bi se tamo morao susresti s priličnim brojem ljudi u
ustaškim odorama i neizbježnim “U” na
čelu. Mogu se sada organizatori pravdati da je to bila manjina
(što je točno), ali dok se takvi šetaju
Bleiburškim poljem, teško je očekivati od
predsjednika Stipe Mesiće ili bilo kojeg ozbiljnijeg političara s
ljevice da se pokloni nevinim bleiburškim žrtvama.
Organizatori bleiburške komemoracije trebaju se odlučiti je
li im bitniji pijetet prema žrtvama i velika većina hodočasnika ili,
pak, ekshibicionizam novokomponiranih ustaša.
Za dolazak kardinala Katoličke crkve u Jasenovac i predsjednika
Republike u Bleiburg vrijedi “žrtvovati” Ivana
Fumića i šačicu ustaških ekstremista. Bez takve
“žrtve” sljedeće godine možemo očekivati samo
još više svađa i još veći nemir koji,
kao po nekom planu, svakog proljeća obuzima hrvatsko društvo.
RIJEČ - DVIJE
