Svoje prve korake Antea Vrančić napravila je uz dva psa. Čuvali su je Bubi i Zara i to od prvog dana kad je došla iz rodilišta, a danas ih veže duboko i neraskidivo prijateljstvo.
Uvijek su zajedno i dijele sve, a mama Željka Vrančić kaže kako je nikad nije bilo strah da bi se Antea mogla razboljeti. Dodaje kako zapravo nikada do sada i nije bila ozbiljno bolesna.
- Pedijatrica je vidi na redovitim cijepljenjima, a njezine bolesti svode se na prehlade i viroze koje zaradi u vrtiću. Kad je stigla kući, psi su odmah bili uz nju, a imali smo i papigicu. Psi su smjeli ulaziti u dječju sobu, pratili su svaki moj korak, smjeli su ponjušiti dječji krevetić, stvari za bebu. Nikad nisam panično brisala njezine ruke nakon kontakata sa životinjama, čak ni onda kad je počela puzati i sve stavljati u usta. Nekako sam se uvijek vodila onom da je čistoća pola zdravlja, a nečistoća ona druga polovina - ističe mama Željka, no dodaje da je Anteu odmalena učila higijeni, a i psi su uredno cijepljeni.
Uvijek uz životinje
Kaže kako za dobro Anteino zdravlje sigurno nisu zaslužni samo ljubimci, ali njima treba zahvaliti što je ona danas zrela, odgovorna i druželjubiva djevojčica. I ne samo svojim ljubimcima već svim životinjama s kojima se druži od rođenja.
- Dijete odraslo uz životinje puno je odgovornije, pogotovo ako je uključeno u brigu za životinje, osjećajnije, s više empatije i brige za druge ljude i djecu, za čuvanje prirode - sigurna je Ž. Vrančić. Tako njezina Antea doslovno neće zgaziti ni mrava, a često ju možete vidjeti kako poslije kiše vraća gliste koje zalutaju s trave na pločnik. Jedino o čemu je mama Željka razmišljala bilo je što ako Antea bude alergična, ali na svu sreću to se nije dogodilo.
Da odrastanje uz kućne ljubimce ne dovodi nužno do pojave alergije, potvrđuje doc. dr. sc. Mirjana Turkalj iz Dječje bolnice Srebrnjak.
- Rizik je veći, ali ne za svu djecu. Kad odrastaju s kućnim ljubimcima, djeca često na njih razviju senzibilizaciju, posebno ako su inače sklona razvoju alergijskih bolesti. No, još uvijek nema jasnih pokazatelja (biomarkera) koji bi predvidjeli kod koje djece će se razviti senzibilizacija, odnosno kod koje djece će nastati alergijska reakcija s pojavom simptoma alergijske bolesti – ističe dr. Turkalj. Dodaje kako su u našim krajevima, kao i u većini zemalja zapadnog svijeta, češće alergije na mačke nego na pse. Alergija se javlja na proteinske komponente iz dlake, epitela ili sline mačke, a kad je riječ o psima, i na proteine u mokraći pasa. Simptomi mogu biti od onih blagih (blagi osipi, svrbež, curenje nosa) pa sve do jakih, kad se javlja npr. gušenje, otok kapaka, urtikarija, itd. Alergije na druge kućne ljubimce vrlo su rijetke. I dok neka djeca koja odrastaju uz kućne ljubimce na njih razviju senzibilizaciju, neke publikacije potvrđuju i preventivni učinak na razvoj alergije.
- Navedene publikacije pokazale su da se preventivni učinak, isto kao i senzibilizacija na kućne ljubimce, javlja samo kod neke djece, koja imaju određene genske karakteristike. Protektivno djelovanje zapravo se povezivalo s istovremenim izlaganjem bakterijskim antigenima, kojih ima u kućama u kojima boravi veći broj mačaka i pasa. Oni su mijenjali imunosni odgovor pa protekcija i nije bila posljedica izlaganja alergenima kućnih ljubimaca – objašnjava dr. Turkalj te napominje kako još uvijek ne postoji niti mačka niti pas koji su “hipoalergeni”, odnosno uz koje alergična osoba neće imati simptome.
Psi su smjeli ulaziti u dječju sobu, njušiti dječji krevetić... Nikad nisam panično brisala njezine ruke
- Ako dijete ima simptome alergijskih bolesti kada je u kontaktu ili boravi u kući u kojoj borave i kućni ljubimci, preporučuje se izbjegavanje kontakta i kontrola okoliša - pokloniti ljubimca, zabraniti mu boravak u kući, redovito čistiti kuću usisavačima s HEPA filterom, barem jednom tjedno kupati ljubimca, zabraniti ulazak u spavaću sobu, ne ljubiti ili dirati ljubimca. Uz to, preporučuje se simptomatska terapija (antihistaminici, inhalacijski kortikosteroidi), a zadnja opcija je hiposenzibilizacija ili alergen-specifična imunoterapija - napominje dr. Turkalj.
Kako se brinuti i voljeti druge
I dok odrastanje uz kućne ljubimce za neke donosi povećani rizik za alergije, Valentina Hanžek, mag. psihologije iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, navodi niz pozitivnih učinaka.
- Kućni ljubimci uče djecu kako se treba brinuti o drugome, voljeti ga i paziti. U društvu ljubimaca razvija se empatija i skrb za druge, kao i osjećaj odgovornosti. Razvija se svijest o tome da treba dijeliti i suosjećati s drugima. Djeca u odnosu s kućnim ljubimcima kroz suptilne signale uče prepoznavati osjećaje drugih osoba, što i dovodi do učenja empatije i boljeg razumijevanja drugih. Tako povećavaju samopoštovanje, a i drugi ih često bolje prihvaćaju - kaže psihologinja.
Djelovanje kućnih ljubimaca posebno je vidljivo kod djece s posebnim potrebama, bilo da imaju kućne ljubimce ili su uključena u terapiju koja uključuje rad uz životinje (terapijski psi).
- Kod djece s poremećajima u ponašanju ili učenju kućni ljubimci mogu djelovati na smanjenje stresa, poboljšanje ponašanja i koncentracije te povećanje samopoštovanja. Povučena i sramežljiva djeca često se uz kućne ljubimce opuste, lakše se izražavaju i lakše uspostavljaju komunikaciju. Od velike su pomoći djeci koja se zbog neke traume ne žele otvoriti, ili se možda boje ljudi, a potrebna im je bliskost. Mogu pomoći prebroditi neka ranija negativna iskustva sa životinjama, ali i u obitelji. Utvrđeno je da uz kućne ljubimce djeca lakše prebrode i razvod roditelja - navodi mag. Hanžek.
Ljubimci pomažu djeci koja se zbog neke traume ne žele otvoriti, a treba im bliskost
Dodaje da je život uz kućne ljubimce za svako dijete velika životna škola. Naime, upravo pas ili mačka uče djecu životu, rađanju, bolesti i smrti, a uz to unapređuju osjećaj općeg zadovoljstva životom i pridonose zdravlju. Ipak, i mag. Hanžek ističe kako briga za kućnog ljubimca zahtijeva veliki angažman roditelja, dugogodišnju brigu, odgovornost i odricanja, a o svemu tome treba dobro razmisliti prilikom odluke o nabavci kućnog ljubimca.
- Djetetu trebaju zadaće i obveze u skladu s njegovom dobi, a kada su mali, ne bi trebali ostajati sami s ljubimcem - ističe Valentina Hanžek. Najvažnije je da roditelj uputi i nauči dijete nježnom postupanju sa životinjom te mu to zorno pokaže vlastitim ponašanjem. Da je mama Željka sve to dobro odradila, potvrđuje i sama Antea:
- Jako volim životinje jer su drage, jako dobre i mirne. Mogu se igrati s njima, gledati crtiće s njima, a ponekad me i utješe ako sam tužna - ozbiljno govori sa svojih svojih šest i pol godina.I jednako tako ozbiljno odgovorit će na pitanje tko joj je od njezinih kućnih ljubimaca najdraži, Bubi, Zara, Zlatka ili Fleki. Uvijek kaže, ne može se odlučiti jer sve ih jako voli.
budući se djeci nameću psi , bojim se da će životinje bit zanemarive