Okruglih četrdeset godina prošlo je od rođenja jednog od najomiljenijih, najgrandioznijih i najutjecajnijih rock-albuma u povijesti: The Dark Side Of The Moon na Billboardovim je top-ljestvicama proveo rekordan 741 tjedan gotovo neprekidno, od izlaska 1973. do 1988. godine. Već je taj podatak dovoljan da ga se proglasi fenomenom, no Pink Floyd njime su učinili mnogo više. Osim o golemom komercijalnom učinku, koji je četvoricu neobrijanih i dugokosih hipija preko noći pretvorio u milijunaše, riječ je neprocjenjivo važnom umjetničkom iskazu čiji se glazbeni i kulturološki utjecaj protegnuo na svaku sljedeću generaciju – sve do danas. Opus rock art-rock \"konceptualista\" poput grupe Radiohead bez \"Tamne strane...\" teško je zamisliv, a važnost Floyda u kontekstu formiranja moderne elektroničke scene, posebno one ležernije očita je: francuski downtempo tandem Air i britanski ambient house pioniri Orb samo su dva primjera. Album je tijekom vremena doživio bezbroj novih čitanja, izvedbi i reinterpretacija, a posljednja, povodom 40. rođendana, upravo je pripremljena. Naime, cijenjeni britanski dramaturg sir Tom Stoppard na temelju tog albuma kreirao je radijski komad (naslovljen jednostavno Dark Side) čije se premijerno emitiranje očekuje 26. kolovoza ove godine i to na drugom radijskom programu BBC-a. Bit će to dramaturška razrada tematskih preokupacija na albumu, objašnjava glazbeni urednik BBC-a Jeff Smith.
Odgovor na pitanje o izvanvremenskoj vrijednosti albuma The Dark Side Of The Moon zapravo je jednostavan: Pink Floyd su se u pravo vrijeme našli na pravom mjestu! U to su vrijeme, kao ambiciozan bend, dosegnuli kreativne vrhunce. S druge pak strane, zahvaljujući tehnološkim promjenama koje su glazbu zahvatile ranih 70-ih, Roger Waters, David Gilmour, Rick Wright i Dave Mason svoje su konceptualne zamisli lako mogli provesti u život.
Snimali u Abbey Roadu
Album je snimljen na 16-kanalnoj opremi u legendarnim studijima Abbey Road, a svojom besprijekornom produkcijom The Dark Side usput je širom otvorio vrata novom i dotad nepoznatom slušalačkom iskustvu. Inovativni zvučni efekti i \"svemirske\" sintesajzerske pasaže stapaju se s konvencionalnim rock-dionicama u cjelinu čija ugođajnost \"u milimetar\" prati dinamiku Watersovih pesimistično intoniranih tekstova. Sumorne teme o ljudskoj pohlepi, starenju, prolasku vremena, mentalnom propadanju, ludilu i smrti ni jedan bend prije njih nije uspio sažeti u tako melodičan i magnetski privlačan zvučni paket.
– U teoriji produkcijom albuma bavili smo se zajedno – prisjeća se gitarist grupe David Gilmour. – No u stvarnosti to je značilo da smo se Roger i ja stalno svađali oko toga kako bi on trebao zvučati. Kreativna mimoilaženja koja su nekoliko godina poslije prerasla u dramatičan osobni i profesionalni sukob urodila su plodom. Deset konceptualno razrađenih pjesama povezano je u kompaktan kolaž, ali funkcionira i pojedinačno: ne računajući hit-singl \"Money\" koji se najdublje urezao u podsvijest srednjostrujaške publike, skladbe poput \"Time\" ili jazzirane \"Us And Them\" pripadaju samom vrhu njihova opusa.
Mitološka razina albuma
Uz takav sadržaj i \"hladan\" vizualni identitet londonske dizajnerske skupine Hipgnosis (zraka bijele svjetlosti na crnoj podlozi koju prizma dijeli u spektar boja) album je odmah zaživio na svim razinama. Jedna je i ona mitološka, kojoj prolazak vremena nije mogao naškoditi. Upravo suprotno. Prije tog ostvarenja Floyd su bili prinčevi britanskog rock-undergrounda. Nakon njega pretvorili su se u simbole svjetske rock-aristokracije i krenuli dalje, do novih vrhunaca, još boljeg Wish You Were Here i (kasnije) još ambicioznijeg The Wall koji je pljunuo u lice svim punkerskim pokušajima da se stara rock-garda pomete sa svjetske pozornice.
Rastrgani unutarnjim sukobima, već tada, na isteku sedamdesetih, Pink Floyd bili su svedeni na tek nešto više od pratećeg sastava Rogera Watersa. Stoga, ako valja tražiti zadnji istinski dokaz njihova zajedništva, ali i dokaz tvrdnji da i rock-glazba može funkcionirati poput zaokruženog \"umjetničkog djela\" kadrog mijenjati pejsaž globalne rock-scene, onda \"Tamna strana Mjeseca\" i danas ostaje na prvom mjestu.
