Alicia Keys pojavila se početkom dvijetisućitih, u kratkom razdoblju u kojem su soul i moderan r’n’b doživjeli povratak interpretacijama još nekih pjevačica: Angie Stone, India Arie, Macy Gray, Jill Scott... One nisu potrajale (Scottova nastranu), odnosno vrlo brzo su se počele priklanjati dominantnoj struji žanra koji je već od osamdesetih počeo gubiti upravo ono po čemu je nazvan (dušu) i pretvorio se u sintetski pop, a u kombinaciji s rapom u posljednjem desetljeću čak doveo do toga da su moderne zvijezde soula i r’n’b-a u SAD-u postale gotovo isto ono što su kod nas (moderne) cajke.
Zato se Alicia Keys s prva dva izvanredna albuma (“Songs in a Minor” i “The Diary”) s lakoćom uvrstila u povijest glazbe rame uz rame s Arethom Franklin, dok, recimo, Beyonce još uvijek treba pokazati hoće li na kraju biti na popisima zaslužnih ili samo najpopularnijih. Tada je dijelovima albuma “As I Am” (2007.) i osobito “The Element of Freedom” (2009.) Alicia i sama krenula putem “cajki”, pa tako njezin koncert u Zagrebu, unatoč daleko moćnijem potencijalu, nije bio autoritativniji od Beyonceina.
Ovim uvodom želimo naglasiti koliko se očekivalo da najnoviji album “Girl on Fire” razbistri dileme je li Alicia izgubljena tema ozbiljnih razgovora o glazbi. I s veseljem možemo zaključiti da je Alicia opet ona stara. Album ima nešto komercijalnijih prizvuka u naslovnoj pjesmi, u “New Day” i još nekima, ali uvodne skladbe “Brand New Me”, “When It’s All Over” i većina ostalih pokazuju da nastavlja kombinacijom klasike i organskih vrijednosti soul glazbe. Možda najbolje pjesme na albumu nisu na razini “Fallin’” ili “You Don’t Know My Name”, možda će to postati s vremenom, ali pripadaju istoj duši.
Ocjena: 4/5
