I mi "mladi", koji smo bili balavci kada se Rade Šerbedžija 1970-ih uspinjao na Lovrijenac kao jedan od mitskih dubrovačkih Hamleta, dočekali smo da ga čujemo kako na toj letećoj tvrđavi pod Srđom izgovara "biti ili ne biti". Dočekao je i Šerbedžija, kao Hamlet koji je nekim čudom preživio i ostario, svoj ponovni uspon na Lovrijenac, a dva sata njegove vladavine proletjela su brzo poput sna. Trideset sedam godina prošlih u međuvremenu ostavilo je razorne tragove na zemlji i ljudima.
"Nije život što i polje prijeći", kaže Pasternak u posljednjem stihu svoje pjesme "Hamlet" s kojom je, pjevajući, Šerbedžija izašao na kamenu pozornicu. Nastavio je odmah sa Shakespeareovim monologom, a potom iz svoje zbirke "Prijatelj ga kaže više ne poznaje" pročitao i autoironičnu autobiografsku pjesmu "Hamlet mašina" napisanu ranih i ratnih 1990-ih. Što govoreći, što pjevajući, uz prebiranje po žicama majstora od gitare Miroslava Tadića, Šerbedžija je na Lovrijenac izveo čitavu galeriju likova iz svog života.
Neki su još živi, poput Danila Šerbedžije starijeg koji je, Bog ga poživio, zagazio u 103. godinu, a sin ga je ovjekovječio u pjesmi "Moj otac" u kojoj ga, još tamo 1970-ih, pita za što se je to u onom prošlom ratu borio. A prizvani su još potresnije i duhovi mrtvih, od Radina vinkovačkog druga Kašima iz pjesme "Do posljednjeg dana", pa do oproštaja s Arsenom kada je put zvijezda otpjevan "Moderato cantabile". Lovrijenačku je stijenu natapala i otapala nostalgija jer smo svi u međuvremenu ostarjeli, a onima koji rastu uz nas i dolaze iza nas ostavljamo sve samo ne bolji svijet i vrijeme.
>> Graditi Stradun nad Stradunom gore od svadbe
Cijela hrvatska kulturna javnost i mediji uvlače se Šerbedžiji u .......već dva desetljeća. Zašto????!!! Postoji li u Hrvatskoj još koji glumac?!