Godinu na odlasku površniji će slušatelji pamtiti po Madonninu ponovnom uzletu na vrhove top lista, globalnom happeningu Live 8, uraganu Katrina koji je potopio New Orleans zajedno s tamošnjom glazbenom scenom, sudskoj trakavici Michaela Jacksona ili po tome što je Elton John uplovio u bračne vode.
SREDNJOSTRUJAŠKI TRIJUMF
U striktno glazbenom smislu mnogi će ovu godinu proglasiti ne osobito uzbudljivom. Na području srednje struje, Coldplay bend do jučer otpisivan kao drugorazredna kopija Jeffa Buckleya ili ultralight verzija Radioheada trijumfirao je na svim frontovima, i to prosječnim albumom "X & Y". Sve su oči bile uprte i u Robbieja Williamsa koji je svoje navijače (a možda i sponzore) zbunio izdanjem "Intensive Care", no umjesto njega u fokus je uskočio James Blunt s bestselerom "Back To Bedlam" i superhitom "Youre Beautiful"; u Robbiejevu slučaju, Amerika je opet ostala ravnodušna.
TRENDOVI I TRENDSETERI
Što se trendova i trendsetera tiče, stvar je kompliciranija, ali ne previše: Britaniju još uvijek zapljuskuje post-punk revival predvođen škotskim kvartetom Franz Ferdinand čiji je drugi album "You Could Have It So Much Better" osjetno impresivniji od razvikanog prvijenca. Najzanimljiviji ovogodišnji otočki CD potpisuju Hard-Fi njihov "Stars of CCTV", dizajniran po uzoru na Clash iz razdoblja "Sandiniste" vrijedan je svake preporuke. Novi proboj underground glazbe potpomognut je blagodatima interneta koji uvelike skraćuje put od izvođača do krajnjeg slušatelja. Sukladno tomu troškovi i ovisnost o glomaznom industrijskom čudovištu rapidno opadaju, a rezultati tog do-it-yourself procesa ohrabrujući su kako u Britaniji (Arctic Monkeys su na površinu isplivali bez ikakve marketinške pomoći), tako i u Americi
NAJVEĆI EKSCENTRIK Najbolja ovogodišnja izdanja potječu s američkog kontinenta gdje indie-rock zajedno s neo-folkom doživljava sveobuhvatnu renesansu. Najekscentričnija faca godine je Sufjan Stevens čiji se Illinois naj-album godine po urednicima najcjenjenijeg Internet shopa <a>amazon.com</a> pojavljuje u sklopu suludo zamišljene kampanje jedan album, jedna američka država. Devendra Banhart, Bright Eyes, Calexico/Iron & Wine, The Decemberists, Arcade Fire, My Morning Jacket (s remek djelom Z) te Black Rebel Motorcycle Club (koji su ostavši bez ugovora snimili izvrstan album "Howl", iz čistog gušta) također ulaze u krug prominentnih izvođača čije su aktivnosti u totalnom neskladu s okoštalim obrascima diskografske industrije. A ona je sve tromija i sve manje prilagodljiva.
RAP ŽRTVE INTERNETA
Pogodnosti interneta zauvijek su promijenile kupovne navike pa je globalni pad albumske maloprodaje ove godine (od 10% samo na američkom tržištu) dodatno uzdrmao ionako načetu strukturu diskografske mašinerije ovisne o logici velikih brojeva. Ove je godine naročito stradao njezin rapperski segment pa će hladna statistika zabilježiti da rapperi trenutačno prodaju manje albuma od rockera, country zvijezda, pa čak i jazzera! Hip-hoperskim albumom godine kritičarski konsenzus je proglasio "Late Registration" Kanyea Westa, proslavljenog i po javnom prozivanju predsjednika Busha kao notornog rasista.
NEUKROTIVI VETERANI
I konačno, godina na izmaku po mnogočemu je pripala povratnicima. "A Bigger Bang" Rolling Stonesa njihov je najbolji rad još od konca 70-tih, dok su Paul McCartney, Bruce Springsteen i Kate Bush tek neki s ovećeg popisa veterana koji su se 2005. oglasili s respektabilnim izdanjima. Prošloga su ljeta obožavatelji Pink Floyda napokon dočekali (jednokratno, doduše) okupljanje benda u izvornoj postavi, i čini se da starci općenito sve teže odolijevaju iskušenjima reunion turneja ma koliko kratke bile. U lipnju smo dočekali kratku take-the-money-and-run turneju Bijelog dugmeta čime je žal za boljom prošlošću doživio vrhunac.

HRVATSKA FACA GODINE
Domaća pop scena ne pamti ovako jadnu godinu pa bi se gotovo moglo ustvrditi da naslov faca godine pripada odmetnutome Johnnyju Štuliću! Uz Horvatovu biografiju "Fantom slobode" nostalgično zazivanje Johnnyja i njegovog duha postalo je legitiman i pomodan čin (ah, novi val), što još više naglašava žalosnu činjenicu da se u godini umirovljenja Parnog Valjka i još jednog proračunatog albuma Kazališta na hrvatskoj pozornici ove godine dogodilo malo toga spomena vrijedno.
KOLEKTIVNA EKSTAZA
Debitantice Suzana Horvat i Lea Dekleva objavile su simpatične kantautorske albume, dok je Oliverov "Vridilo je" tek djelomice opravdao svoj naslov. Kritičari su u trajnu kolektivnu ekstazu upali tek odslušavši "Bombardiranje Srbije i Čačka" Leta 3. Ta pseudoprovokativna priča zasjenila je i ono malo preostalih događaja uključujući vrlo pristojan unplugged projekt mušičavog Rippera i njegove ekipe. "Dokument" je prije prijelazni nego prijelomni album Pipsa, no i komunikativnost i perfektna sviračka uigranost katkada se mogu pokazati kao značajne vrline. U oslabljenoj konkurenciji naslov domaćeg studijskog naj-albuma tako je pripao trećem albumu zagrebačkih Svadbasa. Album "La la" nije bez mana, ali ambicioznost i želja za progresijom grupi je osigurala opravdane pohvale i zahvaljujući raspjevanoj singlici "Treblebass" solidnu medijsku eksponiranost.