Svakog proljeća od 2002. godine na južnom Manhattanu nekoliko se dana miješaju zvukovi prometa, glazbe iz barova i sirena, od onih policijskih pa do vatrogasnih, koje čine newyoršku svakodnevicu, s vriskom uzbuđenih obožavatelja dok filmske zvijezde u ležernom izdanju izlaze na crveni tepih Tribeca Film Festivala. Ova je godina iznimna jer jedan od osnivača festivala, legendarni Robert De Niro, slavi 80. rođendan, a tim mu povodom njegov festival organizira višednevno događanje De Niro Con. Festival kojem teško odole i velike zvijezde poput Stephena Frya. Razlog za slavlje ove godine nemaju samo De Niro i njegovi fanovi nego i ekipa filma "Obiteljska terapija" slovenske redateljice Sonje Prosenc, koji je nastao u koprodukciji Slovenije, Hrvatske, Italije, Srbije i Norveške.
Film u kojem glume Mila Bezjak, Marko Mandić, Katarina Stegnar, Aliocha Schneider, Judita Franković Brdar, Jure Henigman i Ana Đurić – Konstrakta imao je svjetsku premijeru u Međunarodnoj konkurenciji Tribeca.
U festivalskoj najavi filma koji preispituje otuđenost generacije novih bogataša od stvarnog svijeta Sonja Prosenc ispričala je motive zbog kojih se upustila u stvaranje ovog filma.
"Kad sam bila dijete, auto nam je izgorio na cesti. Iz te djetinje uspomene na automobile koji su prolazili nastala je 'Obiteljska terapija'. Usred kaosa i straha, pokraj spaljenog auta prolazi drugi auto – sjajan, nov, s obitelji koja se čini savršenom. Tko su ti ljudi koji odlučuju ne stati? Film se vrti oko njih, ali ne preispituje samo njihove akcije nego i razloge koji stoje iza njihovih odluka i je li ravnodušnost simptom šireg društvenog stanja."
A u izjavi za Večernji list Sonja Prosenc, kojoj je ovo treći dugometražni film, istaknula je važnost predstavljanja na jednom ovakvom festivalu.
"Znati da je na festival prijavljeno više od 13.000 filmova za sve selekcije i da smo mi ušli među deset naslova Međunarodne konkurencije je iznad svih očekivanja. Moram reći da smo stvarno vjerovali u ovaj film, a meni je jedna od najvažnijih činjenica to da je toliko ljudi koji su radili na filmu tu, da su vidjeli film prvi put i da im se sviđa. Tribeca Festival može biti sjajna odskočna daska filmu za daljnje putovanje po svijetu."
A putovanje po svijetu moglo bi biti uspješno ako se gledaju reakcije američke publike, koja je nakon projekcije imala pitanja o temi filma koja se može primijeniti na bilo koji dio svijeta.
"Razgovarali smo s ljudima ovdje i svi misle da je tako samo u Americi. U Sloveniji imamo puno posttranzicijskih bogataša koji žive dosta otuđeno od realnosti koja ih okružuje", govori Sonja Prosenc i ističe: "A drugi moment: kad bi se netko od nas našao u nekoj situaciji iz filma, mislim da bismo se svi mogli identificirati s time. Svi smo mi ponekad oni koji ne stanu kad vide nevolju, ne otključavaju vrata, a to dolazi iz straha, jer ne znamo tko je taj drugi, tko kuca na vrata. A moguće je da je osoba koja je poput nas, pa zašto ne otvoriti vrata?"
Sjajna Judita Franković Brdar, jedna od najboljih hrvatskih glumica, u izjavi za Večernji list nije skrivala zadovoljstvo nakon premijere u punoj dvorani u East Village Cinema.
"Meni se čini nadrealno da se sve ovo događa i na kraju budeš stvarno sretan i zadovoljan što si dio neke ovakve priče. Mislim da će mi sjesti da smo bili tu tek kad dođem doma i prođe jet lag. Ovo je uspjeh cijelog tima i tu ključnu ulogu igra Sonjina iznimna imaginacija. Meni je kao glumici bilo kao da sam Alisa u zemlji čudesa, skočila sam u tu crnu rupu i onda si u potrazi za slatkišima."
Slovenski glumac Marko Mandić, kojem je pripala jedna od glavnih uloga u filmu, glumio je čovjeka koji je među ostalim želio otići i na Mjesec. Na Mjesec nije stigao, ali je s filmom, kao i cijela ekipa, završio na Tribeca Festivalu.
"Super je imati film na Tribeci, bitno je za ove naše male sredine da dolaze na ovakve festivale. To je veliki uspjeh, skoro veći nego doći na Mjesec", kazao nam je i nastavio: "Mali korak za čovjeka, ali veliki za naše zemlje. Ovaj film je i slovenski i hrvatski i talijanski i norveški i srpski, kolaboracija svih nas i uvijek je dobro vidjeti kakve su reakcije negdje drugdje na naš rad, kako film komunicira izvan našeg okruženja."
"Međunarodna koprodukcija za ovakve projekte jedina je opcija", naglašava redateljica filma "Obiteljska terapija" i dodaje: "Ako gledamo samo produkciju i financiranje, ali ono što je meni važno jest što imam suradnike iz svih tih zemalja, s njima sam radila prije i želim ponovno. Primjerice, i na ovom i na prošlom filmu radila sam s dizajnerom zvuka iz Norveške, a za to mi treba koprodukcija. Poanta je u tome da mi koprodukcija omogućuje da imam kreativni input kreativaca, kolega iz različitih zemalja. Hrvatska je imala vrlo velik kreativni input u tom filmu, oko trećinu autorske ekipe, važan je partner i zaista se nadam da će ići u kina u Hrvatskoj te da će ga publika vidjeti."
Svjetska premijera "Obiteljske terapije" još je jedan doprinos nizu uspjeha koje ovih dana postižu hrvatski filmaši jer važan dio ekipe čine hrvatske snage: osim glumice Judite Franković Brdar, montažerka Ivana Fumić, scenografkinja Tajana Čanić Stanković, kostimografkinja Dubravka Skvrce te Tamara Babun, Matija Drniković i Aleksandar Arsovski iz produkcijske kuće Wolfgang&Dolly, koja je manjinski koproducent filma.
