Norveški noir proslavio je Jo Nesbø, kojeg hrvatski čitatelji doslovno obožavaju. A nakon njega stigli su nam “tvrdo kuhani” krimići njegova zemljaka koji objavljuje pod pseudonimom Samuel Bjørk te, baš kao i Nesbø, uz pisanje ima i ozbiljnu karijeru glazbenika i nekoliko objavljenih albuma. I Bjørk je već prvim objavljenim romanom u nas stekao poklonike, a najnoviji roman “Dječak koji je volio jelene” (Znanje, urednica Nataša Pejić, prijevod Anja Majnarić, 69,90 kuna) zapravo je treći naslov iz ciklusa koji u središtu priče ima dvoje iskusnih istražitelja – Miju Krüger i Holgera Muncha.
Za sve koji još nisu čitali njegove krimiće vrijedi preporuka da bi trebalo krenuti od početaka, jer (tragični) događaji u životima glavnih junaka nastavljaju se iz priče u priču, no i ovaj se roman može čitati samostalno i odlično funkcionira kao uzbudljiva priča o potrazi za serijskim ubojicom. Ono što duboko uznemiruje svakog čitatelja su posljedice koje zlostavljanje u ranoj dobi djeteta ostavlja na njegovu psihu, posljedično i na cijeli život.
Naravno, sličnih smo se priča već načitali u brojnim kriminalističkim romanima, jer većina autora koji kao glavne negativce žele imati duboko poremećene, psihotične, pa i lude osobe, rado pribjegne ovakvim rješenjima. No Bjørk ovdje igra mnogo lukavije pa i njegova glavna junakinja opasno balansira na rubu propasti zbog događaja iz svoje prošlosti. A ona je, zajedno sa sestrom blizankom, posvojena kao dijete, ali čini se da je tim posvojenjem samo ona spašena, jer njena je sestra najprije potonula u drogu, a zatim i umrla pod okolnostima koje iz romana u roman poprimaju sve sumnjivije okolnosti. Pitanje koje čitatelja najviše zanima zapravo glasi: hoće li, i kako, Bjørkova junakinja ostati na pravom putu, pronaći koliko-toliko normalan život i smirenje. Ako sudimo po svemu što je Nesbø priredio svom Harryju Holeu, čini se da nas čeka još dosta uzbuđenja na tom putu, a za sve koji u ovu avanturu žele krenuti od početka Bjørka, prvi je roman bio “Putujem sama”, a drugi “Sova”.
