Uspoređivanje Zagrebačke filharmonije s Beogradskom pokazalo se posljednjih godina poučnim i korisnim, a dovelo je i do prijateljskih razmjena gostovanja dvaju orkestara. Zato zagrebačkim glazbenicima, baš kao ni publici koju su u Lisinskom oduševljavali Beograđani, sigurno neće biti mrsko čuti da orkestar Beogradske filharmonije i dalje napreduje u kvaliteti, organizaciji i ambicijama.
San o novoj dvorani
Deset godina sustavnog i mukotrpnog rada čitave institucije, a osobito orkestra pod šefovskim vodstvom najprije slovenskog maestra Uroša Lajovica, a potom kineskog Muhaja Tanga, za dva tjedna bit će okrunjeno povijesnom turnejom. Beogradska filharmonija nastupit će u njujorškom Carnegie Hallu te u velikim koncertnim dvoranama Chicaga, Clevelanda i Washingtona. A da je skupa s njima sve ove godine rasla i njihova publika, pokazao je koncert kojim je ovaj orkestar, nabijen umjetničkom i svakom drugom pozitivnom energijom, u petak otvorio svoju novu sezonu.
Velika dvorana Kolarčeve zadužbine već je odavno premala za Beogradsku filharmoniju, kako za njihov sve usklađeniji i raskošniji zvuk, tako i za publiku. San o novoj dvorani dodatna je inspiracija, ali do njegovog ostvarenja neće doći bez još većeg i napornijeg rada. U zgradi Beogradske filharmonije, odmah pokraj Kolarca, to već odavno svi znaju i prema tome se i ravnaju. Američka turneja također je rezultat višegodišnjeg rada i planiranja, a država u njenom financiranju sudjeluje samo s dvadesetak posto. Pri tom je najbolje to što su svi napori podređeni u prvom redu višem umjetničkom redu i smislu.
To se čita i iz način na koji je sastavljen program čitave sezone kao i prvog koncerta u ciklusu Bizarrte. Kao zagrijavanje pred odlazak u Ameriku program je bio sastavljen od glazbe velikih američkih skladatelja 20. stoljeća. U drugom dijelu to je bio uvijek popularni Gershwin s ulomcima iz Porgy i Bess uz izvrsne američke pjevače Donitu Volkwijn i Michaela Reddinga.
Uzor svim institucijama
Ali, pod sjajnim vodstvom Vladimira Kulenovića, mladog dirigenta s velikim američkim iskustvom, orkestar je naročito briljirao u stilski vrlo raznolikim, reprezentativnim i na različite načine zahtjevnim orkestralnim skladbama Johna Corigliana, Christophera Rousea, Johna Adamsa, Charlesa Ivesa i Leonarda Bernsteina. A uz sve to, najveće ovacije publike dobili su impresivna skladba “Talas” i njen autor Vuk Kulenović, veliki suvremeni srpski skladatelj koji od 1992. živi i radi u Americi.Za sve slične institucije u regiji, pa tako i u Hrvatskoj, Beogradska filharmonija doista je pravi uzor.
>> Fantastičan koncert potiče pitanje: zašto se odustaje od suradnje?
>> Ovacije Zagrebačkoj filharmoniji u Beogradu nakon tri desetljeća
Kak se ja volim smijat glupostima.