Osobit su napor glumci Zagrebačkoga kazališta mladih morali uložiti kako bi osvojili pozornicu Kina Borovo naselje u Vukovaru. Iako je podalje od središta grada, mjesta u dvorani ispunili su mahom mladi ljudi, srednjoškolci, ali bilo je svih generacija... Stigli su i glumci HNK Osijek i ravnateljica Dječjega kazališta u Osijeku Jasminka Mesarić koji su oduševljeno pozdravili predstavu Thorntona Wildera "Naš grad". Rene Medvešek na posve praznoj pozornici, tek s nekoliko skromnih stolova i stolica, sagradio je nesvakidašnju predstavu o običnim ljudima maloga grada, o živima i mrtvima.
Isto kako se Zagreb ogledao u toj predstavi, ogledao se i Vukovar. Mimimalistički, bez ikakvih scenskih i scenografskih trikova Krešimir Mikić, Kristina Krepela, Marko Makovičić... Pričaju priču o "običnom gradu". Posebno strasno svoju je malešnu ulogu ostvarila Doris Šarić Kukuljica s tek nekoliko rečenica: "Ah, kakvo je to bilo divno vjenčanje..." Nažalost, Vukovar još uvijek nema odgovarajuću pozornicu, pa je Rene Medvešek morao vješto improvizirati u kinodvorani stvorivši tek s nekoliko reflektora i dvadesetak izvrsnih glumca uvjerljivu predstavu.
Vinkovčane su oduševili glumci HNK Varaždin s "Kokoši" Koljade, a i mlađa je publika došla na svoje gledajući izvrsnu predstavu "Robinzon" Zadarskoga kazališta lutaka koje postaje županijskim ponosom i nagodinu otvara novu zgradu.
U Vukovaru je živost, no, primjerice, rodna kuća hrvatskog nobelovca Lavoslava Ružičke još uvijek su dva zida izbušena poput ementalera, a u sobama raste divlje voće... Rane sporo zacjeljuju, a ožiljci ostaju. "Naš grad" ljekovito govori o jedinstvu živih i mrtvih i o tome kako se vrijeme ne može vratiti, ali se sadašnjost može proživjeti u dobroti, jednostavnosti i krotkosti, u slušanju i ćućenju drugih...
Tako protiv struje "modernog" teatra! Tako tankoćutno i lijepo. Dugotrajnim su pljeskom Vukovarci potvrdili da prepoznaju dobro kazalište.
Želimir CIGLAR